Proteklih dana po društvenim mrežama se vrti vijest kako će se u skorije vrijeme pred poslanicima u Švedskoj na stolu nači zakon koji bi trebao da izbaci proučavanje historije prije vremena Hitlera, Holokausta, Hladnog rata te stvaranja vremena nastanka savremene i moderne Švedske. Drugim riječima, Švedske zakonodavce ne zanima stari vijek niti ih interesuju tekovine stare Grčke civilizacije, Rima pa čak niti doba kada je Švedska bila dominantna velesila u 15. vijeku. Što je povod donošenja jedne ovakve incijative i kakve bi posljedice imala ona ukoliko je vladajuća većina usvoji? Odgovor na ovakvo pitanje bi trebala dati struka, prvenstveno historičari koji su već digli svoj glas protiv jedne ovako apsurdne inicijative.
Nametati učenicima da izučavaju doba Adolf Hitlera, masivnog progona Jevreja tijekom četrdesetih godina prošlog vijeka u zemlji čiji se obrazovni sistem hvali na sav glas, apsolutno je glupost. To bi bilo isto kao da jedan Egipat odbaci izučavanje svoje veličanstvene prošlosti, doba faraona, vremena kada je Egipat bio velesila Srednjeg Brončanog doba na Starom Bliskom Istoku tijekom 14. stoljeća prije Krista ili da jedna Turska odbaci svoje Hetite s kojima se Egipatski faraon Ramzes II sukobio u bitci kod Kadeša u Siriji, po meni, najznačajnijoj bitci staroga doba 1274. godine koja je završila neriješeno, ali je dovela do potpisivanja prvog, u historiji zabilježenog mirovnog sporazuma 1260. godine prije Krista. Na sličan način, bilo bi apsurdno da jedna Italija zaboravi šta su joj dali Rimljani ili naša zemlja u kojoj je Rim ratovao s Ilirskim Delmatima punih 170. godina gdje su na koncu podigli vojne logore, seriju velebnih urbanih centara kakva je bila Domavija kod Srebrenice ili Aqua S, aka današnja Ilidža.
Zašto i kome to onda smeta stari vijek u Švedskoj? Kome to smetaju Vikinzi koji su tom zemljom harali i ostavili upečatljive tragove svog boravka diljem te zemlje? Jesu li svjesni oni ljudi koji ne gledaju u drevne civilizacije prije nas da upravo od Njih imamo mnogo toga naučiti i da upravo njima dugujemo sve ono što smo danas mi postigli; zapravo smo samo naslijedili i dograđujemo i poboljšavamo ono što su drevne civilizacije izumile hiljade godina prije nas i modernog, savremenog doba u kojem nam život diktiraju društvene mreže i tehnologije. Oni to ništa nisu imali a opet su uspjeli sagraditi kolosalne građevine koje prkose zdravom razumu i našoj nauci kojom se tako hvalimo. Stare Grke koje Šveđani planiraju izbaciti iz svoje historije bi im ustvari trebali biti itekako zahvalni jer su upravo oni došli do otkrića kao što su tekovine demokratije, nauke, filozofije, književnosti i tako redom. Da li bismo ikada čitali legendarni Homerov ep Ilijadu i Odiseju da nije bilo starih Grka? Da li bismo uopšte znali za Trojanski rat kojeg je izazvala žena zavadivši dvije morske sile toga doba Grčku i Troju u ondašnjoj Anatoliji i to sve zbog žene, žene zbog koje Grci na Troju poslaše hiljadu brodova pa bi Šveđani da izbace proučavanje takvih dijela i događaja historije.
Rimljanima bi Šveđani imali mnogo toga zahvaliti kao i ostatak svijeta jer su nam ostavili vile, puteve, akvadukte kojima se voda prenosila sa po nekoliko kilometara a koja je napajala raskošne Rimske gradove i obezbjeđivala frišku tekuću vodu 24/7, amfiteatre u kojima su se građani skupljali i prisustvovali gladijatorskim okršajima kao danas savremeni boks meč ili WWE, tržnicama na kojima se mogla kupiti roba iz svih krajeva tadašnjeg poznatog svijeta. Mnogo je toga na čemu bi Šveđani trebali biti zahvalni starim Grcima i Rimljanima, Vikinzima i svima onima koji su bez obzira na sve ostavili trag u historiji i kojima dugujemo; a tako ga je ostavio i Adolf Hitler, čovjek koji je kanio porobiti Evropu i stvoriti Veliku Germaniju, ujedinjeno carstvo Germana koji su vjerovali da su superiorna rasa predodređena da vlada svijetom. Hitlera ljudi ne mogu slaviti ali ga s pravom preziru i pamte kao čovjeka zbog kojeg je 6,5 milijuna Jevreja odvedeno u smrt u koncentracionim logorima diljem tadašnje Njemačke i Poljske a posebice se izdvaja zloglasni logor Aušvic u Poljskoj.
Za istinu, nisu ni osvajači staroga svijeta bili cvijetka, bezgrešni ili dobri prema svima, to je naravno tako jer su ljudi poput Kineskog cara Ćin Ši Huangdija koji je vjerovao da su ga nebesa izabrala za cara pod čijom vladavinom je porobljeno oko 1, 200 000 ljudi koji su gradili njegov Veliki Kineski zid a pola milijuna je umrlo samo tijekom gradnje njegove grobnice u Kineskoj provinciji Shanxi. No, Kinezi ga nisu odbacili nego ga slave kao tvorca Kineske nacije, čovjeka koji je Kinu izveo iz stoljeća ratova i Kini dao njeno današnje ime. Stim na umu, jedna Švedska koja je tijekom 1611 – 1648. godine izrasla u velesilu u vrijeme kada su se Španija i Portugal širili kolonizirajuči ondašnji svijet južne Amerike, trebala bi itekao promisliti o odbacivanju i zatiranju historije i događaja staroga vijeka jer je to zatiranje svoje prošlosti. Kao što je jedne prilike Kineski ministar pravde po imenu Li Su na dvoru Kineskog cara Ćin Ši Huangdija rekao: " Šta je svrha pisane riječi ako se ne čita; isto tako kakvu korist imamo od starije historije? Ona nam ne treba, sačuvat ćemo nauku, medicinu, i poljoprivredu a historiju, historiju ćemo prepustiti prošlosti jer mi sada stvaramo historiju".