Posljednjih dana po medijima ali i u drugim društvenim krugovima osim postizborog cirkusa provukla se još jedna tema, ali ne toliko haman aktivna koliko bi možda trebala biti. Sutorina, bosanskohercegovačko – crnogorssko pitanje. Pitanje koje će se vjerovatno provući između redova i ne toliko opaženo. Samo rijetki žele ili govore o tome. Sutorina je legitimno-pravno bosanskohercegovačka teritorija, koja je za vrijeme SFR Jugoslavije na Bog zna kakav način pripala Crnoj Gori, a što da ne, pa Bosnu je uglavnom rasparčavao svako kako mu se htjelo, može se tako! Piatnje Sutorine je poslije toliko godina došlo na red, na red u Vijeće ministra, ah kao da je nekome tu stalo do Sutorine, do 7 km morske obale. Apeluju pametni, popovi, hodže i crkva i džamija da je Sutorina bosanska vazda je bila, ali koga to od političkih vlastodržavaca zanima, koga je briga za to. Pa i da kojim slučajem uspiju da se dogovore pa da pokrenu inicijativu za povratak Sutorine tamo gdje joj je mjesto, tamo gdje pripada, i da se ona napokon ponovo pripoji BiH, pitam se kako bi se naši političari uspjeli dogovoriti da li bi ona pripala FBIH ili RS-u ili bi pak bila zasebna cjelina kao Distrikt Brčko, s toga je najlakše bh. političkim liderima da o tome ne rasprvaljaju i da je zauvijek prepuste Crnoj Gori, jer zašto bi se iko zamjerio s bilo kim u vrijeme postizbornih koalicija, kada je bolje biti na vlasti nego imati jo 7 km morske obale, ioanko raja nema para za more!