Dođu tako dani kada nemam o čemu blog pisati. Sve ispisali.
I o pucnjima po Sarajevu. Rekao Ahić s Kriminalistike da nezaposleni od 16 do 35 mogu doći u poziciju da razmišljaju da se bave kriminalom, ili ovdje ili vani, jer su konstantno na birou, u depresiji i jer ne mogu da prehrane svoju porodicu. Pa, eto, mislim sve je jasno.
I o formiranju vlasti. Rekao Raspudić iz Zagreba da je politika DF-a šovinistička “jer ne pristaje na ustavne kategorije kao što su konstitutivni narodi”. Pa, eto, znači, ako HDZ-u kažeš ne, odmah si šovinista i šta sve ne.
I o posjeti predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Dobro dođe prije snijega. Ponudili ćevape. Ćevapi, Halid i Baščaršija su bh. diplomatija.
Imam prijatelje na Facebooku, raznih su uvjerenja i mišljenja, pa jedan od njih izbacio nedavno naslov iz kojeg se da naslutiti da u tekstu piše da je svih pet napada na imama Beganovića iz Velike Kladuše izmišljeno. Ili to, ili policija ne radi svoj posao jer “saslušano je 55 osoba” a napadi su već tri mjeseca “nerasvjetljeni”.
Nedugo nakon toga, u srijedu je (04. marta) u selu kod Visokog napadnuto dijete imama Beganovića, koji se sa porodicom tu zadesio na “godišnjem odmoru”.
Odem na stranice Rijaseta da vidim ima li riječi osude? Nema.
Odem na druge portale da vidim ima li kakvih zvaničnih reakcija. Nema.
Kad na jednom portalu vijest, a u vijesti link za dnevnik RTRS-a, a u dnevniku prilog o napadu na imamovo dijete. A u prilogu reporter koji na pitanje iz studija, je li bilo reakcija, kaže: “Jedino je reagovao bivši potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Mirsad Kebo koji je pružio podršku imamu Beganoviću. Kebo je rakao da očekuje da će imam Beganović u narednom periodu objelodaniti dokumente o sprezi i milijunskim malverzacijama, kako je rekao, državnih i vjerskih zvaničnika…….”
Snimili su imama koji govori da se ne slaže sa policijskim izvještajem u kojem piše da mu je dijete povrijeđeno u glavu, imam kaže da je dijete ubodeno nožem u nogu.
Šutim tako i ja, kao i Rijaset. Ništa me se ne tiče. Ne vidim ništa. Ne čujem ništa. Kao ni Rijaset. Pravim se da ne pročitah, tražeći reakcije po portalima, ni da su džematlije skupile 1.000 potpisa da imam Beganović, koji im je imam 18 godina, ostane, ali da mu je iz “Rijaseta rečeno da ako ostane gubi sva prava imama”.
Šutim i čitam da ni do danas nije otkriveno ko je napao imama i njegovo dijete.
Uznemiravaju me podjele u džematima, šutnja Rijaseta, pucnjave u Sarajevu, neformiranje vlasti, nezaposlenost, neodgovornost, a posebno me uznemirava napad na imamovo dijete.
Sve me to duboko uznemirava.
Ali najbolje je o svemu šutiti. Šutnja je naša vrijednost.
Za konkurs.