Cula sam pjesmu. Nasla sam dio sebe u njoj. Dio koji nije bio izgubljen nego sam ga tek otkrila. Ali ta pjesma je nosila poseban miris. Miris nekog drugog vremena. Miris nekog drugog trenutka. Ne sjedim na klupi u parku. Ne pusim posljednju cigaru iz kutije. Nisam nesretna ili zaboravljena. To je miris neke slatke melanholije. I da, sjedim na trotoaru. Pijem sok i gledam kako nema sunca. Vec dugo ga nije bilo. Zima je. Ona suha zima, bez snijega. Cekam nekog. Osjetim da dolazi. Popravljam kosu koja je vec dovoljno sljepljena od kape. Skidam kapu. Vidim ga. Prilazi mi. Pocinje da me miluje lagano. Osjecaj je jedinstven. Malo sam se najezila. Budi ljubav u meni. Sada se proteze do kraja ulice. Sada ga osjete i drugi ljudi. Vidim da im prija. Vidim da ga vole. Napokon je stiglo. Sunce.
Cula sam pjesmu. Nasla sam dio sebe u njoj. Dio koji nije bio izgubljen nego sam ga tek otkrila. Ali ta pjesma je nosila poseban miris. Miris nekog drugog vremena. Miris nekog drugog trenutka. Ne sjedim na klupi u parku. Ne pusim posljednju cigaru iz kutije. Nisam nesretna ili zaboravljena. To je miris neke slatke melanholije. I da, sjedim na trotoaru. Pijem sok i gledam kako nema sunca. Vec dugo ga nije bilo. Zima je. Ona suha zima, bez snijega. Cekam nekog. Osjetim da dolazi. Popravljam kosu koja je vec dovoljno sljepljena od kape. Skidam kapu. Vidim ga. Prilazi mi. Pocinje da me miluje lagano. Osjecaj je jedinstven. Malo sam se najezila. Budi ljubav u meni. Sada se proteze do kraja ulice. Sada ga osjete i drugi ljudi. Vidim da im prija. Vidim da ga vole. Napokon je stiglo. Sunce.