Sumiko u Švrakinu. Ta vijest je odjeknula, poput atomske bombe, u svim lokalnim medijima, pa i u visokotiražnom ” Kinošvra cajtungu”, sa ekskluzivnim slikama dotične lady, kako kahveniše u samom srcu mahale. Taj list je, inače, za samo par hefti, dostigao tiraž slavnog starijeg brata Zidojčea. Švabe nas i poguraše, malkice, pa otud nam i jeste stariji brat. Danke Deutchland. Elem nejse, o tom drugom prilikom, da ne ureknemo tako dobar start. Samo podatak, da u sljedecem broju imamo duplericu sa Melanie, prvom damom, iz studentskih dana, dok je hodala sa Fehrom, jalijašem iz gornje ulice. A Sumiko…mi smo, naravno, znali da ce doci, najavila se još oko Nove godine. Leslie, njen životni saputnik, jedini ninđa zapadnjak, bi trebao za njom, vrlo brzo, čim osakati stotinjak placenika i izmasakrira ostatak pripadnika privatne vojske nekog Grka, koji mu se zamjerio. Da, odavno mi, Ratnici, drugujemo s tom trojkom. Treci je, ako neko ne zna, Tabasco Pit, australijski div, no on je s našim kadetima, na team buildingu, u našoj bazi na Šator planini. Neke od najslavnijih bitaka smo vojevali, rame uz rame s Leslijem. Zvižduk njegove katane i njegovih šurikena je ušao u anale ratnih vještina, upravo kao i naše “pogane” bombe i “klocolizator”, kojima potamanismo, haman, dvije trecine svjetskih zlikovaca. A Sumiko…Sumiko, tanana Japanka, na oko nježna i bespomocna, a iskaratala bi svakog muškarca, za tili čas. I došla je u pravi vakat, kad obilježavamo godišnjicu osnivanja naše “Slobode”, koja je, svojevremeno, harala međuopštinskom ligom. Cijela mahala okicena, ko Las Vegas, baloni, zastave, pekara “Arena” ne može da osvoji, koliko kroasana i kifli napekoše ovih dana. A nocu, upale se baklje, duž trolejbuske trase, uz tradicionalne vatromete, s Mojmila. Da, baš na vakat je stigla, ovo nigdje na svijetu vidjela nije, ovakvu simbiozu lokalne zajednice, građana i njihovog naselja. A zato smo i hodali po onim silnim seminarima, poslijeratnim, koje su stranci organizovali. Te uticaj NVO-a na pomirenje u Bosni, te human trafficking s osvrtom na pčelarstvo u zap. Hercegovini, te političke reforme i njihova refleksija na stočarstvo u Kalinoviku, sve smo te teme savladali, a usput i dernečili s mladeži iz cijelog svijeta. Te vještine nam i pomogoše da od Švrakina napravimo naselje uzor, baš kao neko, elitno, iz samog centra Štokholma. No, da ne širimo. Kako se vratismo od našeg Fehim age, tako smo počeli s feštanjem. Iz dana u dan, iz noci u noc.
Istina, čekamo Leslija, da završi s tim Grkom i njegovom vojskom, jer imamo neki poslic u Burkini Faso. Neka neman teroriše tu afričku državu, nešto slično onoj havetinji iz Posušja, s kojom deverasmo jedne godine. Tad nas izvuče Willy, svojim telepatskim mocima, ali i spomenute “pogane” bombe, pogancerke, kako im mi tepamo. Jednom cemo detaljno opisati tu avanturu, baš u našim novinama. Sada, kako ih pokrenusmo, prestali smo s našim pressicama u Klubu pisaca, a otpustili smo i našu PR-icu, unosila je nemir u našu mušku ekipu. Iščekujuci Leslija, želimo da ste nam dobri, zdravi i uzbrdo brzi. Al ono baš…baš…