Kao, vjerujem većina, nezaposlenih magistara u ovoj 'ko zna više kakvoj sve' zemlji, usmjerila sam sve svoje snage, kapacitete i ideje na potragu za poslom te zapostavih pisanje i skoro pa zaboravih da imam par aktivnih naloga. Međutim, prije nekoliko dana me postovi na zidovima fb prijatelja na nekim od mnogih profila podsjetiše na ružne godine nazovi djetinjstva i ono čijim spominjanjem u Bosni počinje i završava svaka priča- rat! Naravno da ste čuli za incident sa stranim vojnicima u B.Luci i naravno da je prvi podatak o njihovoj nacionalnoj pripadnosti bio: TURCI.
Psihologija mase ukratko- ljudi su u čoporu spremniji na niže (čitaj: primitivnije, zaostalije, gluplje) oblike ponašanja jer usvajaju kolektivni identitet i poistovjećuju se sa gomilom. Nije važno ko još čini gomilu niti kakvo bismo mišljenje imali o svakom od pojedinaca koji ju čine da smo ih susreli na ulici ili da su pokazali zanimanje da postanu dijelom naših života. Ali, budući da su pored nas, rame uz rame, u jurišu na mrskog neprijatelja, automatski postaju naši najbolji prijatelji, istomišljenici, braća... I tako pojedini nazovi-mediji objaviše da su dva Turčina, glavama i bradama, napali djevojku u centru Banjaluke. I masa pokaza spremnost. Prisjećali se Fejsbukovci na svojim zidovima predaka 'tih tamo', prepričavali scene iz serije koju ne gledaju, prijetili i zamahivali linkovima... Neko dojavi spremnoj masi da nisu Turci napali, nego Bruno i Hans! Uh! Šta sad? Pobrisaše se linkovi, izbrisaše statusi, usmjeri se pažnja na neke druge, zanimljivije stvari...
Zašto???
Zašto ćutimo? Zašto biramo neprijatelje? Zašto mrzimo koga mi želimo i trpamo sve u isti koš da bi potvrdili svoje argumente, a kada shvatimo da možda, samo možda nismo u pravu, onda ćutimo dan-dva i čekamo novu priliku da pokažemo da je ono bio izuzetak, a evo već će novi primjer da potvrdi pravilo.
Ono što je najtužnije u cijeloj priči jeste što su svi pretpostavili isto- Turčin napao Srpkinju. I to je razlog za reakciju. Samo to. Šta da je u pitanju bila djevojka Hrvatica ili Bošnjakinja i da su je napali turski vojnici? Ili da je Srbin napao Srpkinju? Bošnjak Bošnjakinju? Hrvat Hrvaticu? Ako su žrtva i napadač iz iste grupe (vjerske, nacionalne, političke, navijačke,... koje god želite) da li to znači da se nas to ne tiče?
Djevojku, ženu ili djevojčicu koja je napadnuta ne zanima za koji klub navija niti kako naziva Boga onaj koji ju je napao. Kao što je ne zanima kojoj vjeri ili naciji pripada onaj koji će ju pokušati odbraniti. Žrtvu ne određuje ime, kao što ni napadača ime ne opravdava.
Slabiji se ne dira i tačka. Nije fora, nije hrabro, nije muški.
