<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

SUDNJA NOĆ (vrelina koja je pojela ljude)

kratka priča...

09. august 2019, 12:00

Podne je, i vrućina je nepodnošljiva. Vazduh miruje, nebo miruje, vreme teče manastirski sporo. Na ulici, časne sestre uglavnom nose mini suknje sa fluoroscentnim kaiševima ispod kojih izviru preplanule butine, čini se, neprirodno razmaknute. Ili helanke, koje prijanjaju uz telo i ističu njihove savršene zadnjice, zategnute napornim vežbama na kojima se, zajedno sa svojim mišićavim trenerima, keze u grču, kao bodibilderi, u nameri da ubede druge kako uživaju u tome što rade. Nečasni mladići sede u baštama kafića i grickaju plastične kašičice među zubima, zamišljajući da njima čiste krampone sa kopački gospodina Bekama, ili stežu bradavice njegove gospođe - u zavisnosti od nivoa testosterona. Svetlost se odbija od stakla njihovih tamnih naočara i sudara sa svetlošću naočara žena koje prolaze. Seks je kombinacija svetlosti iza koje se ljudi kriju, sada, na asfaltu koji je prestao da diše, kao pedesetdvogodišnji pukovnik u penziji koga upravo, u tišini operacione sale, u kojoj se čuje samo prigušeno zujanje ventilatora, lekari pokušavaju da vrate u život. Reanimacija će doći sa kišom, ili vodom koju se sprema da iz kofe prospe rastužena cvećarka. Njena cvećara je i danas puna cveća, gorčina koju oseća prouzrokovana je naučnofantastičnim filmovima koje ne propušta subotom uveče. U vizijama budućnosti smenjuju se pobede veštačkih građevina i beskrajnih pustara. Pesak, prašina i metal. Cveću nema mesta. Njen posao je uzaludan. Tu uzaludnost upoređuje sada sa bezuspešnim opiranjem nesnosnoj vrelini. Pored nje prolazi prorok, uzdignutih ruku i sa zavojem oko čela, vičući kako će sudnji dani nastupiti uskoro, veoma uskoro, i da će se to primetiti slabljenjem mirisa u prirodi. „Ovde je sve zapisano, sve!“ uzvikuje, udarajući nadlanicom po Bibliji. Prolaznici ga zaobilaze u žurbi, ne obraćajući pažnju na njegove reči. Cvećarka se, prosuvši vodu, uspravlja i podiže kraj kecelje, otirući njome znoj sa čela. Posmatra prorokova leđa, krsteći se i pomišljajući kakvih sve budala ima na ovaj zemlji, a zatim ga gubi iz vida, osluškujući njegov sve slabiji glas. Pogled joj se, kratko, zadržava na visokim zgradama u daljini, i pomisli kako će one jednog dana izazvati pomračenje neba. Da li je to moguće? – upita se, ulazeći u cvećaru, sva zajapurena od vreline.

 

Kako dan opada, temperatura sve više raste. Endemija metropole. Budi se noć. Na ulice kvartova izlaze lokalne bande i kreću crnim džipovima u obilazak teritorije, vizita tetoviranih doktora. Njihovi džepovi, otežali od kesica, postaju sve tanji kako vreme prolazi. Za razliku od džepova policajaca u noćnoj patroli. Njihov automobil prolazi pored crnog džipa, prozori se otvaraju, i jedna šaka pomilova drugu plavim kovertom. Terapija je podeljena i pacijenti sa smeškom nastavljaju da se bore sa svojom bolešću. Dok im vrelina rasparčava deo po deo, osećaju kako se tope i postaju lakši za komunikaciju sa drugim ljudima, ne razmišljajući o jutru koje će dočekati upišani. U blještavim kafićima i klubovima sede muškarci i žene, očekujući jedni od drugih seks. To je razlog zbog kog su izašli večeras. Ako ne dobiju ono što žele, pokušaće sutra ponovo. U slučaju da se noć završi povoljno, vratiće se po još, ovoga puta sa namerom za još sladostrasnijim kricima. Živeći u krugu koji može samo da se sužava i širi, nikako da se prekine. Noć dobija na ritmu, police sa čašama su skoro prazne, a barmeni sada u ogledalima zagledaju svoje podočnjake. Dok kriju bakšiš, pokušavaju da se sete kada su poslednji put prespavali noć. Prave koktele Sex on thebeach i Rock cocktail, i njima služe uzavrela telašca gostiju, na kojima leluja lagana tkanina u želji da se skine sama od sebe.

 

Cvećarka zaključava vrata svoje radnje i, kroz zadnji ulaz, odlazi u svoj omaleni stan, spojen sa cvećarom. Deo siromašne zarade odvaja za troškove i sakriva ga u tamnu vazu sa suvim cvećem. Onemoćala od vrućine, večerava samo salatu od krastavca i jogurt. Nakon pranja sudova, odvlači se do sobe i zbacuje odeću sa sebe. Tušira se dugo, premazujući kožu posebnom kupkom koju spravlja od meda i cveta lavande, kako bi dobila bitku sa vremenom. Konačno, izlazi osvežena, brišući peškirom samo ruke, i seda za računar. Kapljice vode koje je hlade neće se dugo zadržati na njenom telu. Vrelina sve usisa u sebe. Surfuje internetom i pronalazi željeni sajt, zabranjen osobama ispod osamnaest godina. Ukucava svoj nadimak, Sex with the bitch, i ulazi u tajne odaje sajta. Tamo je već čeka On, njen višemesečni ljubavnik, Rock cock, sa konstatacijom – nema te – koja stoji tu već sedamnaest minuta. Tu sam, dragi moj – lupka prstima po tastaturi – izvini što si čekao, okupala sam se samo za tebe.

 

Na drugoj strani grada, u potkrovlju zgrade, u garsonjeri sa čijih zidova se kruni boja i otpada tiho na pod, muškarac šeta nag po sobi, dok mu muškost landara između nogu kao klatno. Nervozno pogledava u računar svake dve-tri sekunde. Kroz otvoreni prozor struji vrelina i, kao nuklearna eksplozija, guta sve oko sebe. Čini mu se da ima 50 stepeni i da ga svrbi svaki delić kože. Prilazi jedinom prozoru i posmatra na suprotnoj strani ulice klince koji pod svetlošću reflektora bacaju loptu u koš. Svaki put kada lopta udari u beton, on se strese od naleta nervoze, pomislivši na to kako bi, da ima pušku sada, pucao na njih sa zverskim uživanjem. Ipak, otresa ovu misao od sebe, kao da dlanom otire perut sa ramena, svestan da ga to samo mrvi ovo iščekivanje. Ti-ti, začuo je zvuk iza svojih leđa i okrenuo se. Ekran računara je blinkao, označavajući pristiglu poruku. Odahnuo je i približio se stolu koracima grabljivca, kao da vreba plen. Njegova ljubavnica je stigla, najzad. On obrisa znojave dlanove o pripremljeni peškir koji visi preko naslona stolice, i sede.

 

* * *

 

Minuti jure kroz noć kao konji, vrelog daha i sa teškim mirisom na sebi. U mraku bolničke sobe, oživljeni pukovnik u penziji, sa slepljenim pramenom kose na čelu, sve teže uvlači vazduh u sebe. Oseća nemoć da proguta celokupnu dimenziju jednog daha, i udiše samo njegove komadiće, deo po deo, kao da mu neka nevidljiva ruka pred nosem secka taj udah, poput svežeg povrća, i nutka mu samo nedovoljne deliće. U naporu da dođe do kiseonika, sve brže pokreće nozdrve koje se nadimaju i splašnjavaju kao aparat kojim se služi. Njegov samrtni ropac bruji mu u ušima, sve jače i jače, a taj zvuk ga podseća na astmatične napade pokojne žene, koju sada sve jasnije vidi kako mu maše, držeći u drugoj ruci kuku ofingera, na kome se njiše njegova ispeglana uniforma.

 

Uz elektronske zvuke koji osciliraju u njihovim glavama, mlada tela se gibaju u transu i prosipaju piće po svojoj odeći, na kojima mrlje liče na krv pod UV svetlošću. Njihova koža je mokra, njihove gaćice i misli su vlažne, a sa ulepljene kose, koja se pokreće u ritmu njihanja glave, otkidaju se kapi znoja i prskaju unaokolo kao vodeni meci. „Sex is highlight... high-light... sex is highlight... high-light... of everything...“ bruji iz zvučnika i stotina grla nalivenih koktelima i duvanskim dimom.

 

Na malom igralištu, okruženom zgradama, ruke se prepliću u naporu da zgrabe košarkašku loptu. Ona odzvanja o beton jednolično, kao nota koju neko neumorno pritiska, dok se mišići na nogama istežu do pucanja u želji da isprate njen neprekidni ritam. Zvuke zadihanosti koji se čuju iz dečijih pluća, prekida tek poneki uzvik koji neko od njih smogne snage da izbaci „Pucaj, pucaj!“ Ogromni farovi crnog džipa se preteći gase na ivici igrališta, i tri najnovija modela patika tiho dodiruju beton. Smrknuti pogledi doktora, s nasladom i prezirom, pomno posmatraju svoje potencijalne pacijente.

 

Na ekranu dva računara, reči sevaju kao munje, sabijajući sekunde kao da ih gaze valjkom. „Pomiriši moju pičku, hajde, hajde!“ - njene noge se šire do istrebljenja. „O, Bože!“ - ruka muškarca klizi po zacrveneloj kožici. „Pomiriši je... jače... još jače!“ - prst joj prodire unutra, terajući dlan da besomučno udara po karlici. „O, Bože, moj Bože!“ - dok udara snažno glavom o knjigu ostavljenu pored tastarure, pogled mu se muti od vrtoglavice. Isprekidani uzdisaji. Niz kožu im klize gusti potoci, ispaljeni iz telesnih izvora, koji sada ružne, gaseći se i umirući, kao leptiri. Glava muškarca, čije će čelo sutradan biti obavijeno zavojem, nemoćno klonu na sto i pritisnu Bibliju svom snagom.