Sahat kula pored Begove džamije je jedini sat u Evropi koji mjeri lunarno vrijeme. Ranije sam mislila da ovaj sat ne radi, jer se vrijeme nije poklapalo sa vremenom na mom satu. Ovaj satni mehanizam je star preko 500 godina i mora se baždariti skoro svakodnevno, jer je se vrijeme mjeri na osonovu dužine trajanja dana. Sat pokazuje 12 sati kad sunce izlazi i isto vrijeme (12 sati) pokazuje na zalasku sunca. Ljudi koji su ranije održavali ovaj sat išli u observatorij u Istambul kako bi se za to obučili.
Danas sat održava porodica Zlatar iz Sarajeva. Tako da se ezan za sabah i akšam namaz čuje kad kazaljke pokazuju 12h. Pored ove kule u haremu Begove dzamije postoji digitalni sat. Kad ih posmatram tako blizu jedna drugom, vidim svojevrstan sudar civilizacija i vremena kroz satove.
SAHAT KULA KRAJ BEGOVE DŽAMIJE JEDINI SAT, KOJI MJERI LUNARNO VRIJEME U EVROPI
Prvo je napravljena Muvekkithana Uz abdesthanu u dvorištu Begove džamije u Sarajevu, je 1859. godine izgrađena malena zgrada koja je dobila naziv muvekkithana, odnosno prostorija za onoga koji baždari/određuje vrijeme na satu. U njoj se čuvaju instrumenti kojima se mjeri visina sunca. Nekada je taj instrument bio jednostavna drvena daska, to jest astrolab u obliku kvadranta, proračunat za sarajevski meridijan. Kasnije je upotreba ovog instrumenta zamijenjena sa modernim sekstantom, koji je dozvoljavao potpuno precizno određivanje visine sunca. Precizno mjerenje visine sunca je potrebno da bi se moglo da odredi tačno vrijeme zalaska sunca, odnosno doba početka klanjanja akšama, molitve koja počinje nakon astronomskog zalaska sunca.
Na osnovu vremena početka akšama, određuju se i vremena početaka ostala četiri namaza. Ovo određivanje tačnog vremena početka klanjanja namaza je bila dužnost muvekkita (onoga koji određuje vrijeme), a što je on, za pojedine datume, dobivao preračunavanjem rezultata mjerenja visine sunca.
Kako je u ranije vrijeme malo ljudi posjedovalo satove (početak izrade mehaničkih satova datira tek od prve polovine 16-tog stoljeća), pored Begove džamije je napravljena i sahat-kula da bi svi u okolini džamije mogli da imaju pregled tačnog vremena
Kako i kada je sagrađena Sahat-kula?
Na zapadnoj strani džamije, izvan zidova harema, izgrađen je 1529. godine vakufski objekat koga danas oivičavaju četiri okolne ulice. U ovom objektu je, osim prostorija za službenike uprave vakufa, bilo smješteno imare, besplatna vakufska kuhinja za studente i sirotinju, kao i musafirhana, konačiste za putnike namjernike sa pravom korištenja gostoprimstva do tri dana. Krajem 16 – tog stoljeća među zidovima ovog objekta dozidana je i sahat-kula (dokument iz 1697. godine pokazuje da je te godine obnovljena zbog ostečenja u požaru kao već postojeći stariji objekat).
Sat na ovoj sahat-kuli pokazuje vrijeme po lunarnom računanju vremena. Ovo znači da se dan završava u momentu astronomskog zalaska sunca i da tada po ovom kalendaru nastaje novi datum. U sahat-kuli imamo četiri satna brojčanika koji gledaju na sve četiri strane svijeta.
Ovaj današnji satni mehanizam nabavljen je 1875. godine u Londonu. Prilikom njegove montaže gornji dio sahat-kule je dozidan i prilagođen za ugradnju i dobru vidljivost brojčanika. Obzirom da se dužina dana u toku godine gotovo svakodnevno mijenja, pa prema tome i vrijeme zalaska sunca, ovaj satni mehanizam je potrebno stalno podešavati. Podešavanje sata je dužnost muvekkita koji, na osnovu tačnog određivanja vremena zalaska sunca, vrši potrebno korigovanje pokazivanja brojčanika na sahat-kuli. Kada nastane zalazak sunca ova sahat-kula treba da pokazuje 12 sati.