Kad, šta i kako?

U skladu sa mišljenjem „struke“, povodom eskalirajuće situacije sa brojem slučaja korona virusa, predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, donosi nove mjere u borbi protiv trenutne epidemije, 2. jula 2020. godine. Pored ograničavanja broja ljudi koji se može naći na jednom mjestu, povećanja kazni za nenošenje maski i zabrane rada ugostiteljskim objektima od 23 do 6 časova donosi se mjera prekidanja rada studentskih domova. To se čini kao okidač za okupljanja studenata, no siguran sam da će se daljim istraživanjem nametnuti i još pokoji uzrok odnosno povod za izlazak naroda na ulice.

Epidemiološka situacija i izbori

Do 21 juna 2020. godine epidemiološka situacija u Republici Srbiji se naizgled smiruje. Medijski portali, zajedno sa zvaničnicima institucija zaduženih za praćenje situacije, su iznosili statistiku koja je išla u prilog tvrdnji da je „Srbija pobijedila Korona Virus“. Svi podaci su išli u korist legitimiteta ove tvrdnje., broj zaraženih je opadao ali i stopa smrtnosti. „Izbori će se održati“, je rečenica koja je mimo tih ohrabrujućih podataka zauzimala veliki dio medijskog prostora.Takođe može se spomenuti i izjava Aleksandra Vučića da „je mnogo sigurnije izaći na biračko mjesto nego otići u prodavnicu na 5 minuta. Ovdje se pojavljuju mnoga pitanja u vezi sa trenutnom epidemiološkom situacijom, ili preformulisano, sa trenutnom vladajućom strukturom i „strukom“ pomoću koje se pravdaju mjere koje se donose. Koja je prava istina u vezi epidemiološke situacije? Kako je moguće da nakon pobjede nad virusom se čini da nikada nije bilo gore? Da li vladajuća struktura podatke iznosi isključivo u svoju korist u svrhu manipulacije građanima? Na koji način je sigurnije otići na biračko mjesto, kroz koje prođe znatna brojka ljudi naspram lokalne prodavnice? 
Iz ovoga možemo da zaključimo da vlast zajedno sa medijsima koristi podatke na onaj način koji se njoj dopada i koji njoj ide u interes.

Reakcija studenata

Studenti, koji su na početku krizne situacije „privremeno“ morali da napuste studentske domove, ovoga puta odlučuju da izađu na ulice. Prva protestna šetnja, od platoa Filozofskog fakulteta do skupštine Republike Srbije biva izvedena 2. jula 2020. godine, te govornici na platou ispred skupštine iznose nekoliko zahtjeva. Kako prenose domaći, ali i strani mediji protest je izveden u organizaciji „Studentskog fronta“, a neki od ,do sada bitnijih, govornika su Miloš Karajvezić i Miloš Radić. Zahtjevi studenata:

    • Da niko ne bude izbačen iz studentskih domova
    • Da se studentima obezbjedi besplatno testiranje na korona virus
    • Dodatni ispitni rok za sve studente
    • Dodatni rok za zaražene korona virusom
    • Ostavke studentskih predstavnika na čelu SKONUS-a i Studentskog parlamenta Univerziteta u Beogradu
    • Ukidanje školarina za samofinansirajuće studente u školskoj 2020/2021 godini.

Zahtjevi se čine racionalnim, no ono što zapada za oko jeste 5. stavka, odnosno traženje ostavki studentskih predstavnika. Ova stavka je ostavila mjesta posmatračima, ali i zvaničnim institucijama za mišljenje da su protesti ispolitizovani.

Reakcija nadležnih institucija

Mladen Šarčević, ministar obrazovanja u vladi Aleksandra Vučića posebnu pažnju obraća na 5. stavku, te upravo nju koristi da deligitimizuje proteste, nazivajući ih desničarskim ali i destruktivnim. 2. jula RTS na svom programu pušta prilog u kome se daje do znanja da su  „predstavnici“ studenata postigli dogovor sa predsjednikom države, te da će zahtjevi biti ispunjeni. Nedugo zatim, za agenciju „Beta“ Marko Radić iznosi informaciju da dogovor nije postignut. Naime u pitanju je bio lažni predstavnik studenata, po riječima Radića „marioneta“, poslanik u skupštini, te u jednom periodu predsjednik SKONUS-a Milan Savić. Takođe se navodi da se protesti nastavljaju dok se ne postigne dogovor. 
Nakon dešavanja 7. jula 2020. predsjednik Srbije je iznio stav u kojem osuđuje nasilna djelovanja građana. Takođe je dio  izlaganja posvetio osobi sa priloga  „N1“ televizije, koja je rekla da je na ulice izašla zbog smrti oca a za život svoga djeteta. Predstavio ga je osobu od ranije poznatoj policiji, blisku krimogenim strukturama. Sa druge strane kada se predsjednikov sin nalazi u sličnom društvu, onda su u pitanju osobe koje su bile upletene u „manje tuče“, jesu li na snazi dupli aršini?
Iz ovoga vidimo neuspjeli pokušaj trenutnog predsjednika zajedno sa nacionalnim frekvencijama da smiri situaciju. Postavlja se pitanje da li je postupak bio legitiman, te ukoliko zađemo dublje, koliko je situacija smireno na isti/sličan način ?

Zaplet

Eskalacija se dešava 7. jula 2020. godine. Uglavnom su strani mediji bili ti koji su prenosili uživo dešavanja iz Beograda. Balkan obilaze potresne scene na kojima su vidljivi sukobi građana i policije. Jedan od događaja koji je situaciju „poozbiljio“ jeste definitivno ulazak nekoliko stotina lica u skupštinu, te događaji koji su usljedili kao što je pravljenje nereda u istoj, paljenje službenih policijskih vozila, te mnogi manji konflikti između policije i mase.

Ovdje se mora postaviti pitanje legitimiteta. U razgovoru sa nekoliko lica koja su prisustvovala događaju došao sam do određenih informacija. Naime čini se da su na protestima djelovale dvije grupe, te je čak na fotografiji koju ću priložiti vidljiv fizički razmak između grupa.

Jednu grupu su činile hiljade građana koji su se okupili radi mirnog protesta, sa druge strane stepenica na skupštini se nalazila mnogo manja ali i mnogo reaktivnija odnosno aktivnija grupa mladića koji su uz upotrebu sile provaljivali u zgradu skupštine. Moji izvori su za potrebe osvrta iznijeli još zanimljivih informacija. Unutar nasilne grupe ispred skupštine viđene su mnoge osobe povezane sa navijačkom scenom Beograda, odnosno pripadnici „Grobara“ i „Delija“. Ovdje moram naglasiti da nisam lično prisustvovao dešavanjima, te da informacije koje dolaze do mene možda i nisu istinite, no, u svakom slučaju, odlučio sam da je bitno za objektivnost teksta da uključim sve raspoložive podatke i da svakom posvetim pažnju.
Iz ovoga možemo da izvedemo više scenarija:

    • Protesti su se, po najavi Marka Radića, radikalizovali, ukoliko ćemo manju grupu posmatrati kao jedinstvenu sa čitavim protestom.
    • U pitanju je radikalna frakcija  protestanata, koji djeluju nepovezano sa ostatkom protesta.
    • U protestnu masu je infiltrirana grupa koja čitav skup želi da predstavi u negativnom svjetlu kao radikalno orijentisanu masu. U to ko je izvršio infiltraciju, usljed nedostatka informacija, neću dalje da zalazim.

Miran protest je trajao od 2. do 7. jula 2020. godine. Provaljivanje u skupštinu i paljenje službenih vozila može da posluži kao argument tvrdnji da su u pitanju radikalni protesti. Smatram da će se, u sljedećem vremenskom periodu, pojaviti nove informacije koje će razjasniti šta se to dešavalo u manjom grupi ispred platoa.

Domaći mediji i njihova uloga

Zanimljivo je da o dešavanjima u Beogradu javnost je mogla da se informiše isključivo preko „N1“ televizije. Nacionalna frekvencija, Radio Televizija Srbije je u trenutku protesta prenosila film zabavnog karaktera u kojem glumi Džeki Čen. „Pink“ televizija je prenosila „Ami G Show“, RTS 1 je takođe prenosio film zabavnog karaktera.

Postavlja se pitanje za šta, odnosno, za koga služe nacionalni medijski servisi?
Kako je moguće da proteste na kojima su hiljade ljudi, sukobe policije i demostranata, provaljivanje u državnu instituciju i paljenje službenih vozila ne prenose domaći mediji?
Paralela se može povući sa petooktobarskim demonstracijama, gdje takođe nijedna domaća televizija nije prenosila dešavanja iz Beograda tog dana.
Javni servis kao što je RTS, održavan novcem poreskih platiša, bi trebao da bude objektivno, nepristrasno tijelo koje prenosi u cjelosti sliku dešavanja na regionalnom nivou.
Ne da nisu pokušali da protest okarakterišu kao nasilnički, radikalni, „soroševski“, nego uopšte nisu prenijeli sliku sa terena.

Ova odluka, odnosno tišina domaćih televizijskih kuća daje za pravo posmatračima da zaključe da u pitanju nisu objektivne,nepristrasne organizacije. Zašto strana, do juče okarakterisana kao izdajnička televizija jedina prenosi dešavanja iz prestonice Srbije?

Prethodno u tekstu su takođe bili spomenuti mediji, te je pitanje njihove uloge u trenutnoj situaciji Srbije na mjestu. Da li su mediji postali oruđe vladajuće strukture sa kojim oni kontrolišu stanovništvo Republike Srbije? Kome ide njihovo djelovanje u korist?

„Protestna“ istorija Srbije

Kada se spomene „Istorija u Srba“ vjerovatno prva stvar koja pada na pamet jeste slika Uroša Predića „Kosovka djevojka“ i ta davna 1389. godina. Istorija u Srba je puna robovanja, nameta, ustanaka odnosno borbi za slobodu. Kada se pak spomene revolucija i revolucionarni narod u svijetu padaju nam na pamet Francuzi, njihove revolucije i borba protiv buržoazije. Poslednjih godina aktuelan je i Hong Kong, Katalonija, Amerika i opet Francuzi. Srbi su malen narod, te u svijetu njihova dijela imaju malen odjek. Iako na strani sila pobjednica, 2018. godine Vučić se u diplomatskoj posjeti, na paradi ponosa našao na suprotnoj strani od sila pobjednica. 

Kroz istoriju Srba nakon kobnog Kosovskog boja u epovima je stalno naglašena borba za slobodu. Hajdučija, partizanija i sva ostala revolucionarna „ija“ je uvijek zauzimala centralno mjesto kao heroji naroda. U svakom vijeku na srpskoj teritoriji su održavani protesti, odnosno izlivi nestrpljenja, netrepeljivosti, nepovjerenja ali ponajviše nezadovoljstva. Od ustanaka hajduka protiv turskih nameta do studentskih protesta 1968. godine pa i protesti protiv Miloševića, 1991. , 1996-1997. i mnogi kasniji. Mnoge velike promjene su se dešavala kada se narod sjatio na trgove, platoe, raskrsnice i ulice, Srbofili bi rekli da je ustanak, nažalost, postao dio genetskog materijala u Srba. Kako god, i kakvog god mišljenja bili, ustanci u Srbiji su istorijske činjenice, dokaz da se narod ne da sputati. 

Intervencija policije

Intervencije policije, uz prekomjernu upotrebu sile, je upravo ono što je privukle pažnju javnosti na ova dešavanja. Prilozi „N1“ televizije su obišli region. Kao što nam skorija istorija pokazuje, policija u ovim trenucima izlazi na ulice i brani vlast, brani trenutni poredak. Na kraju krajeva, ne rade ništa tehnički neispravno. Policija per se i jeste vlast, odnosno ogranak vlasti koji u današnje vrijeme garantuje suverenitet države, s tim da u policiju ubrajamo i bezbjednosne agencije i službe. Poslednjih dana možemo preko društvenih mreža da vidimo nezadovoljstvo većine građana postupanjem policije u Srbiji. 
Došli smo do trenutka kada se to više ne može smatrati legitimnom upotrebom sile, već nečim mnogo opasnijim a to je demonstracija sile. Ovdje se dešava i nešto veoma strašno, a to je otuđivanje policije od naroda. Kako da očekujemo da narod ima povjerenje u policiju i njene institucije kada ona pendreči po nedužnim prolaznicima, posmatračima i ostalim jednakim građanima. Moramo imati na umu da su ti policajci naše komšije, sugrađani, prijatelji i kumovi. Onog trenutka kada policajac na sebe obuče poluvojno odijelo (zaštitna oprema veoma slična onoj koju koristi vojska) u njihovom mentalnom stanju se dešava promjena. Ohrabreni svojim izgledom oni se udaljavaju od svojih svakodnevnih života te se pretvaraju u pipke levijatana (Istraživanja vršena u svijetu su dokazala upravo to, psihički uticaj poluvojne opreme na policajca). Samo, što za razliku od Hobsovog levijatana, koji je samo noćobdija, ovi pipci su mnogo opasniji, jer više ni sami ne znaju gdje udaraju.

 Završna riječ

Danas smo svjedoci još jednih nemira na veoma dugoj listi. Da li je u pitanju prosto nezadovoljstvo studenata ili pak kako neki kažu namještanje izbora? Da li je u pitanju kontrolisano otpuštanje pritiska da lonac ne bi eksplodirao? 
Jedna stvar je očigledna a to je da nezadovoljstvo postoji i da se uvijek nađu pukotine u stijeni kroz koju će izaći na površinu. Zdravo je za narod, naciju da svako malo „izduva“. U cikličnosti vremena ovo je možda još jedan događaj koji će se ponavljati jer je sve u krugu, a možda je opet sa druge strane početak jednog novog vremena. Vrijeme će pokazati, moje skromno mišljenje jeste da će građani postupiti kao i trojica momaka sa snimka koji se velikom brzinom proširio društvenim mrežama. Sjedimo bavimo se svojim poslom, naleti policija, odnosno država, isprebija nas, mi se obrišemo i ponovo sjednemo da se bavimo svojim poslom i tako će biti sve dok naš posao ne postane prebijanje nedužnih građana

U tekstu sam iznio činjenice, izjave i informacije koje su meni poznate. Kako je malo šta stalno u ovom svijetu tako ne mogu da kažem da je sve ovdje navedeno istina. Postavio sam određena pitanja na koje ja za sebe imam odgovor, sada je red na Vama čitaoče da počnete postavljati pitanja i tražiti odgovore.

Fotografija na kojoj je vidljiv razmak između dvije grupe, snimio Dragoljub Zamurović ----> https://scontent-prg1-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/107460318_2141618202649888_3187987438738053397_o.jpg?_nc_cat=111&_nc_sid=8024bb&_nc_ohc=kDA81YCHIcMAX8ckfz2&_nc_ht=scontent-prg1-1.xx&oh=f266795804226a53e2f858fcc2247d2d&oe=5F2CB67C