STRANAC
Zlatni dani su ostali ispod prašine
posramljeno skriveni , nevini
sa mirisom jeseni okašnjele livade,
prezrelog grožđa i smokava ,
sa ukusom tvojih usana,
sa sjajem tvojih očiju ,
sa vrelinom tvoje kože
koja se kao lava slijevala
mojim prstima…
Kada si izustila
Volim te
One večeri
Podno vinograda.
Od tada se pospana bude proljeća
nedosanjana
u zimskoj majici
I pipaju stidljivim sunčanim zrakama
po kalendaru sjećanja
da li je naše vreme
ostavilo zapis
koliko smo se voljeli .
Stojim na kamenu iznad klisure
i puls mi njegov odzvanja u grudima.
U dalekom podnožju još teče rijeka
nazvana tvojim imenom
A ja nemam krila da je preletim
i nemam hrabrost da je zagrlim.
U stvari,ja stojim na čeličnoj šini
u magli izgubljenog vremena
osluškujući dolazak voza
iz posljednje stanice prošlosti
sa koferom
neraspakovanog pokušaja
za početak nove ljubavi
koju sam sanjao kako se kupa
u bubnju igara na sreću.
Ja sam pajac,večeras,ispod tvog prozora
na totoaru punom suza
pored kojeg prolaze tramvaji bez vrata
sa ispadanjima gubitnika
Ja sam kondukter
u praznom vagonu bez kočnica
spreman progledati kroz prste sreći
ako je nađem bez karte.
Ja sam onaj u plavoj majici
što ti maše u kišno jutro
ispod milostive lipe sa druge strane ulice
golim ozeblim rukama
dok ti suze kapaju sa tople strane prozora
ledene poput nedostajanja !