Hajde, digni ruku i udari ženu. Počupaj joj kosu i lupi šamarčinu! Neka joj potekne krv iz nosa. Ti si muško! Ti to smiješ! Pljuni joj u lice koje te svakog jutra umilno gleda. Stavi joj ruke na usne da ne progovori, a one ti govore najljepše riječi. Zaboravi na to! Ti si muško! Izvuci kaiš iz hlača koje ti je ona oprala i opeglala i koji ti je ona kupila. Udaraj je svugdje! Neka zna ko je muško!
Tuci je! Tuci je šakama po stomaku u kome je nosila tvoje dijete. Tvog sina i tvoju kćerku. Izvadi joj srce koje je tebi dala. Tvoje je! Ti si muško! Nogama je šutaj po leđima. Slomi joj svako rebro i svaku kost. Slomi joj i ruke koje su tebi pravile hranu. Ti to smiješ!
Pljuni je ponovo u lice! Ko je ona da te pogleda? Neka ne otvara oči. Ti si muško! Polomi joj i noge koje su trčale tamo-amo da bi stigla na sve strane. Ma gdje je ona hodala, pitaj Boga! Ubij u njoj sve!
Udaraj je po dojkama kojima je dojila tvoju djecu. Udaraj! Ti si muško! Udari je koji put i u glavu. Neka joj se poslože kockice i neka vidi da si ti muško! Udaraj!
Sad je vidiš slomljenu u lokvi krvi na plahti vašeg „bračnog“ kreveta. Bračnog? Ne, već mračnog kreveta. Vidiš je kako leži. Ma, ko je ona da smije ležati? Ona je rob i neka radi. Natjeraj je, jer ti si muško, da promijeni posteljinu. Krvavi jastuk baci na nju kada bude puzala iz sobe ka kupatilu. Viči na nju! I krv koja ostaje za njom, kao tinta za perom, neka je čisti. Neka je liže. Naredi joj to da imaš gdje leći. Ti si umoran! Ti si radio! Ti si muško!
Ugasi svjetlo. Neka hoda po mraku svakako je vampri, a ne žena. I naredi joj da radi tiho. Ti si umoran. Ti moraš da spavaš. Ti si njen gospodar. Ona treba da drhti kad te vidi. Da te se boji jer ti si muško!
Ustao si. Jutro je. Posteljina je čista. Dva jastuka bijela i mirisna su tu. Na jednom je tvoja glava, a drugi je prazan. I hlače su oprane i eno vise na štriku. Kaiš je opran i suši se.
Ustao si. Stopala tvoja, krvnička, gaze po čistom podu koji se presijava. Ušao si i u dječiju sobu i tamo su djeca koja su odrasla na zdravom majčinom mlijeku. Odlaziš i do kuhinje. Doručak je tu, ali se ohladio. Dobiće, misliš se, ponovo kao i sinoć zbog hladnog doručka!
Ideš i u kupatilo. Gledaš se! Da- to si ti! To je tvoj lik! To si ti u ogledalu! Da! Ne prepoznaješ se? Prepoznaj se! Ti si muško! Iza svojih leđa vidiš njen lik. Vidiš boginju ljepote koja i sa modricom i krvavim licem je opet boginja ljepote. Vidiš je samo u ogledalu, jer je ona sada otišla.
Prepoznaješ li se? Sjećaš li se? Ti si… Ti si sve što čovjek ne smije biti! Mračna strana tvoga bića vlada tvojim tijelom! Probudi svijetlu- bolju stranu i počni živjeti novi život!