Svako jutro ulogujući se na facebook prvo što pročitam je neka vijest iz crne hronike. Nekad su to mafijaški obračuni, nekad su oružane pljačke, nekad su to silovanja,nekad su to trgovine drogama i oružjem,nekad su to krađe automobila ili njihova paljevina sve zavisi koliko i čime su pojedinci bili “inspirisani”. Istini za volju rijetki su dani da mogu prvu jutarnju kafu popiti bez poslastice iz crne hronike. Nekad onako razgovarajući o cjelokupnoj sigurnosnoj situaciji u državi stariji od mene mi kažu da je toga bilo i prije ali u manjim mjerama i široke narodne mase nisu imale baš ovoliko mogućnosti za informisanje.
Prije nekoliko dana gledam na TV dnevniku priču o dečku koji je 95- to godište i koji je u 2 mjeseca napravio 20 krivičnih djela. Dijapazon njegovih djela je širok, od paljevine auta do otimanja mobitela kod maloljetnika, i ostali oblici krađa. Proglašavaju ga jednim od “najvećih” kriminalaca u Sarajevskom kantonu. Gledam i nevjerujem, slušam i ne može mi doći do mozga da taj balavac koji je tek naučio brisati nos je sad jedan od najvećih kriminalaca.
Jučer, nakon povratka kući iz prijatne šetnje voljenim gradom opet na facebooku čitam vijesti iz crne hronike. U naselju Mojmilo ubijen je mladić na semaforu dok je čekao zeleno svjetlo. Odmah mi je sve jasno, još jedan mafijaški obračun u nizu. Otvarajući različite linkove sa tom vijesću odlučim da potražim njegov profil na facebooku. Uspjela sam i pregledavajući slike potvrđujem svoju konstataciju.
Zbog čega se omladina ove države opredjeljuje za kriminal i sve druge nečasne radnje? Jasno je da je ekonomska situacija jako loša u ovoj državi, da novac ne pada s neba i da je jako teško naći posao ali zar je jedini izlaz u kriminalu. Naravno da je teže otići raditi od 7 do 7 kod privatnika, biti ili ne biti osiguran i onako poštenski zaraditi svaku marku koju dobiješ na kraju mjeseca. Državnih firmi je sve manje a i u ovim što još postoje možeš se zaposliti samo ako imaš debelu štelu te ako hoćeš pošteno raditi i zarađivati ostaje ti samo da se zaposliš kod nekog privatnika.
Osim što ih zanese ljepota lakog života i zarađivanja brda novca bez znoja naša omladina se odlučuje preći na drugu stranu zakona zbog lošeg pravosudnog sistema. Naime, danas je kriminalac u Bosni i Hercegovini zaštićen kao bijeli medvjed i policija te pravosuđe ne poduzimaju ništa da im se stane u kraj. Kazne koje propisuje naše pravosuđe su više nego smiješne. Za oružanu krađu dobiješ kaznu od nekoliko mjeseci do maksimalno 5 godina, zavisno od težine djela. Za silovanje dobiješ kaznu do 3 godine, a za paljevinu auta dobiješ također neku minimalnu kaznu. Za neka djela uopšte se ne mora izreći kazna zatvora, već se može izreći i novčana kazna ili neka uvjetna kazna. Tretman naših kriminalaca u zatvorima je na zavidnom nivou. Oni tamo imaju tv prijenosnike, internet, mobitele, donose im se cigarete, prokrijumčari droga i žive na račun naroda. U našem krivičnom zakoniku postoji kazna, rad za opće dobro, ali ta se kazna rijetko kad izriče a i kad se izrekne obično je smiješna. Nema u našem zakoniku kazne koja bi predvidjela da se kažnjenici preznoje dok su u zatvoru, da ih se npr odvede da tucaju kamen. Eh dobro je to vrijeme bilo kad su zatvorenici u lancima bili odvođeni da tucaju kamen ili na druge fizičke radove. Naš pravosudni sistem će im još malo početi plaćati za vrijeme provedeno u zatvoru, pa će im to doći bolje nego učestvovanje u velikom bratu.
Šta ih briga, odrade svoju kaznu od nekolike godine i onda ponovo. Onda ponovo idu u krađe, ubijanja i silovanje jer vuk dlaku mijenja ali ćud nikada. Kad bi se šerijatski zakon primjenjivao u Bosni i Hercegovini garantujem da bi se sve manje ljudi odlučivalo baviti tim nemoralnim rabotama. U šerijatskom zakonu vrijedi pravilo oko za oko zub za zub. Znači ako si ukrao odsjeći će ti se ruka kojom si krao. Ako ubiješ nekog i ti ćeš biti ubijen.
Najveći problem u svemu ovome je što zbog njihovog ludila stradaju i nevini ljudi, uzorni građani koji redovno plaćaju svoje obaveze, koji također životare i koji na kraju krajeva postaju žrtva lošeg sistema i njihovog ludila. Kad će neko stati u zaštitu građana i učiniti ovu državu sigurnim mjestom za život? Kad bi se provela anketa o sigurnosti na ulicama grada Sarajeva 90% građana bi izjavilo da se osjeća nesigurno. Da li bi to nešto promijenilo? Ne bi, jer vlast,vladajuće partije i pravosudni sistem su davno prestali da vrše svoju osnovnu dužnost, da služe narodu.
Za konkurs.