Imamo problem.
Pokvario nam se frižider.
Curi voda odnekud i na dnu, s unutrašnje strane, se skuplja i pretvara u led.
Svaka dva-tri dana moramo nožem razbiti taj led.
Radimo to na smjene.
Ja i žena u mene.
Ledolomci.
Sjećam se dana kad smo ga kupili.
Zamjenili stari, koji je bio odan i perfektno radio.
Samo izašao iz mode.
Bijele boje. Dosadan.
Prebacili ga u garažu.
Daleko od znatiželjnih pogleda komšiluka.
Stari frižider je približno mojih godina.
Noviji je dvadesetak godina mladji.
Lijep ko lutka. Emajliran.
Izvana divan, iznutra da te Bog sačuva.
Stari i dalje radi svoj pos’o bez pogovora i bez brige.
Noviji se, sa svim svojim tehnološkim dostignućima, često kvari.
Tako je danas, moglo bi se reći, i sa ljudima.
Ne sa svima, naravno.
Oni koji su u svom domu učeni o ljudskim vrijednostima, moralu i etici su, čini se, sklonjeni negdje na stranu.
U zapećak. U garažu.
Daleko od javnosti.
Ovi novi, odgojeni na laži, nepoštenju i gaženju svega što čovjeka čini čovjekom, kao da su potomci frižidera koji su nekad bili bijeli.
Pa se preko noći presvukli i na sebe nabacili skupocjeni emajl.
tekst prenesen sa www.prvolicejednine.com
