Znam da za mačke kažu da su inteligentne životinje, ali ti što to kažu nisu nikad upoznali mog mačka. Taj jednostavno ne uči. Svaki put kad želim da dođe sa balkona, protresem vrećicu sa hranom i tu je. Hranu nije još niti jednom dobio. Ne zna da blefiram.
Zatim, nije mu jasno da je pravilo da ne smije da jede moje gumice za kosu tu za njegovu zaštitu. Kad mu otmem gumicu, duri se i neće da priđe. Kada, pak, uspije u svom naumu, jasno je da – povraća. Ali, to mu ništa ne smeta. Glavno da je po njegovom.
Onda, usisivača se boji kao samog đavola. Nema veze što mu je pokazano million puta da mu usisivač neće ništa. Jok. Usisivač antikrist i to je to.
Moj mačak me pomalo podsjeća na teoretičare zavjere. QAnonovci već duže vrijeme iščekuju da se desi nešto, prate znakove, tragove i vjeruju kako će Plan da uspije. Sve je znak, uputnica, natuknica da će, evo, još samo malo. Pa kad se ne desi, onda će biti za neki drugi veliki događaj, vidi se sljedeći znak, eno još jedan trag. Ovog puta, baš ovog će dobiti svoj snack.
Za razliku od glupog mačka, imam i jednog baš pametnog rođaka. Izluđivao nas je sa pitanjima kad je bio mali. Te, zašto je nebo plavo? Pa, zašto se mjesec vidi samo noću? Onda, ako se ovaj opušak izbaci iz auta u pokretu, da li će da padne na zemlju ili da nastavi da leti? Podsjeća me to na pitanja nekih od teoretičara zavjere. Šta su one linije na nebu iza aviona? Zašto se vidi samo pola mjeseca na nebu? Zašto je nebo crveno na ovom mjestu? To su sasvim legitimna pitanja, ako imaš šest godina. Ako nemaš, baš me zanima šta se to dogodilo u tvom razvoju da na ta pitanja odgovor nisi dobio od roditelja? U školi? Iz knjiga?
Čini mi se da je činjenica da se odrasli ljudi pitaju zašto se to vidi samo pola mjeseca jasan dokaz propasti obrazovnog sistema. Nemojte se varati, idioti su postojali i prije. Samo bez društvenih mreža nisu bili toliko vidljivi i povezani. Pa sad zajedno postavljaju jedni drugima pitanja na koja su odgovore trebali dobiti u osnovnoj školi. Jebenoj osnovnoj školi. Mi kojima je obrazovanje nešto značilo kroz život i koji smo zapravo željeli da nešto naučimo, sad na sve ovo gledamo sa nevjericom.
Problem je i dostupnost površnog obrazovanja. Ljudi kojima je mrsko sjesti pa nešto naučiti pogledaju YouTube video i misle da su popili svu pamet svijeta. Gledala sam teoretičarku zavjere kako predstavlja stvari koje se u psihologiji uče na prvoj godini, uvodne stvari, kao tajne eksperimente koji su DOKAZ njenih blebetanja. Zašto može to da radi? Zato što su ljudi: a) neobrazovani i ne znaju ono što ona govori, b) lijeni i ne žele da ulože više truda da bi nešto naučili i c) bezobrazni i misle da njihovo mišljenje, izvučeno iz dupeta, ima istu vrijednost kao mišljenje nekoga ko ga je oformio nakon dosta mukotrpnog rada.
Eto, tako se i radoznalost pretvara u strah od usisivača. Vidiš neku pojavu koja ti je neuobičajena, pa ti je prvi instinkt strah. Vidiš trag iza aviona – kuku lele, eto otrova. Uvode mobilnu mrežu pete generacije – pomagajte, ‘oće da nas ubiju. Proizvedene vakcine – ajme majko, sad će da nas špijuniraju. Na stranu sad to što su to iste osobe koje nose najnoviji mobilni koji mogu priuštiti i nije ih briga za to što ih ti telefoni zaista prisluškuju. Ne, hajde da ne govorimo o kapitalizmu nadzora, jer je za to ipak potrebno pročitati neku knjigu, nemojmo da se bavimo aktivizmom za zaštitu ličnih podataka, jer to ipak uzima trud, hajde da se ipak bojimo 5G mreže i kukumavčimo po Facebooku.
Malo je ironično da se ti isti, koji se boje svega i svačega i misle da su svi protiv njih, podsmijevaju normalnim ljudima ako nose maske. “Hehe, jer te to stra’? Jer te to stra’ korone? Auu, pičkumaterinu, e’o ide ‘tica, one su sve čipovane, bjež’ dok nas ne pomlate”
(Odgovor na to je “Ne, idiote, ja putujem, nosim masku da tebe zaštitim”, ali čisto sumnjam da je takav nivo nesebičnosti shvatljiv ovim jadnicima).
Nije ovo ništa novo. Na svaku novinu pojavi se i strah. Tako, kada je Austrougarska uvodila table sa brojevima na kuće, strah je vodio ljude da se pobune raznim sredstvima i da ne dopuste da se iste uvedu. Pratiće ih Švabe. Pandan čipovanju. I dan-danas u nekim mjestima imamo kuće bez brojeva, tako da poštar mora da zna svakog stanovnika tog mjesta, ili da se raspituje kako ne bi pogrešno raznio poštu.
Dakle, šta sam ono govorila? Ah, da: ljudima ne treba biti dostupno znanje bez pokroviteljstva institucija. Znanje bez konteksta, koje mogu da interpretiraju kako njima pada na pamet. Oni to ne zaslužuju.
Zato, kada hoću da usisavam, mačka odvedem u njegovu kućicu, zatvorim vrata sobe i ne pokazujem mu usisivač. Mačak miran, soba čista, ja bez stresa. Jer, šta zna mačak šta je usisivač?