Šta mi to kupujemo?!

       Život preskup…gotovo da je isti postao igra čiji je cilj prestići misiju, izabrati najbolju strategiju, da bi se opstalo. Stvarno se divim ljudima koji uz minimalna primanja uspjevaju da egzistiraju. Kada čujem podatak o iznosu potrošačke korpe, zaprepastim se. Čija je to korpa? “Običnih” ljudi, koji rade, bolje rečeno “crnče” za ono malo što dobiju, sigurno nije. Ali, ovaj put, pažnju bih da posvetim, sadržaju gore pomenute. Dakle, da li je i to “nešto” što kupimo, da bi preživjeli, vrijedno novca, teško stečenog?

Ljudi danas sve manje morala imaju. U ovoj borbi za opstanak, bave se svim i svačim da bi zaradili “keš”. Međutim, nikada mi neće biti jasno kako to da se i sa onim najosjetljivijim, mogu “igrati”. Hrana je u pitanju! Kancerogeno mlijeko, mandarine, meso…dokle više?! Tu istu hranu svi jedemo. Da li ih osjećaj krivice obuzme kada pomisle na djecu, starije, kao najugroženije? Ma ugroženi smo mi svi, ali meni je nekako, najžalije djece i starijih osoba. Ne znaju, a i ne mogu sami da se bore sa manipulantima. Ma ne možemo ni mi, ali bar ponekad, možemo vidjeti rok upotrebe, stanje proizvoda. U stanju smo razlikovati. Ali, nekada smo i sami priseljeni da kupimo ono što nam je “bezbolnije” po džep, ma kakvog to kvaliteta bilo.

To, naravno, ne opravdava one koji na rafama drže sve i svašta. Čitajući novosti, zapazih naslov: “MESNI OTPAD IZ NJEMAČKE ZAVRŠIO I NA TANJIRIMA BIH”. Ma da, što ne valja njima, daj nama. A mi smo navikli na svašta, može i to. Ne moramo i nećemo se zagledati u “sitnice”. Kako da ne, sitnica je i to što su zdravo meso miješali sa pokvarenim, uz deklaraciju – ZDRAVO. I prošlo je na tržište, i Bosne i Rumunije i Bugarske, da ne navodim dalje. Što i neće? Gdje su stručnjaci koji ga provjeravaju? Nema ih. Za dobar novac, se sve može, izgleda. “Proturili” su meso, našem narodu. Hajmo dalje… Mlijeko… Da, da, isto ono mlijeko koje svaki dan konzumiramo nije sigurno. Izgleda da se kod nas UVIJEK čeka da se nešto desi, pa se onda reaguje. Nema onoga: PREVENTIVE RADI. Nakon pritužbi na mlijeko proizvođača  Vindija d.d. i Dukat d.d., službenim uzorkovanjem je utvrđeno odstupanje koncentracije Aflatoksina M1 od dozvoljene. UTVRĐENO JE DA JE MLIJEKO KANCEROGENO. Nadležne institucije kažem, reagovale tek nakon pritužbi. 

Sličan je slučaj i sa mandarinama. Put njihovog dolaska: TURSKA – HRVATSKA – BIH. Dok dođu do našeg grada, svašta se može dogoditi. Ako nepostojanju jake kontrole uvoza dodamo i činjenicu da je BiH sastavljena od dva entiteta, koja međusobno i nemaju ozbiljne granice (kad kažem ozbiljne, mislim na onu koja postoji između dvije različite države), pomenute mandarine, kao i svi drugi proizvodi koji mogu biti sumnjivog porijekla, lako će se proširiti na tržište.

Neki su toliko uspješni u tom poslu – MANIPULISANJA, da su i razvili određenje vještine, kojim proizvode održavaju svježim ( surfala po netu o ovome, nemam se namjeru služiti istim, garantujem ). Navodim pet:

1. LIMONTUS I KAMILICA ZA SVJEŽ IZGLED MESA –Kako bi djelovalo svježije, u meso se dodaju vinobran, limuntus i vitamin C koji mu vještački produžavaju rok trajanja. Takođe, pileće, juneće meso umaču se u čaj od kamilice kako bi se izgubio neprijatni miris od dugog stajanja.
2. SVJETLO I ZAČINI KOJI KRIJU POKVARENO MESO – U pojedinim mesnicama, frižideri imaju crveno ili ljubičasto svjetlo kako bi kupcima meso delovalo kao da je tek izašlo iz klaonice. Meso koje je već počelo da mijenja boju i da se suši od stajanja, mesari uvaljaju u pikantne začine i ulje, pa ga prodaju kao marinirane specijalitete, a najlakši način da se nekome “uvali“ pokvareno meso je da se od njega naprave pljeskavice i ćevapi.
3. VODA I LED ZA POVRĆE – Povrće, najviše zelenu salatu, kupus i kelj trgovci prskaju vodom u kojoj se nalazi malo deterdženta za sudove kako bi bili sjajniji i izgledali svježije. Voće i povrće trgovci često drže na ledu kako bi što duže djelovalo svježe, a dešava se i da ga premazuju tankim slojem ulja, kako bi delovalo sjajno i tek ubrano.
4. SA POKVARENIM U RINFUZU – Vlasnici manjih prodavnica robu kojoj je istekao rok trajanja raspakuju i prodaju je na mjerenje. To rade sa bombonama, pudinzima, keksom…
5. ROK TRAJANJA – NEPOZNAT -Trgovci često prekucavaju rok trajanja, ili ga preljepljuju papirom na kojem piše znatno duži nego što u stvari jeste. Ukoliko je moguće, rok trajanja razmažu, pa se umjesto dana i mjeseca vidi samo razmazana crna mrlja. Ukoliko je rok odštampan na plastičnoj ambalaži, trgovci ga često samo izgrebu.

Sve se to radi. Dok čekamo platu, neka primanja, zarađenu dnevnicu i odlazak u kupovinu, bilo bi dobro da razmislimo šta ćemo kupiti, kakvog kvaliteta. Ne možemo uistinu, da primjetimo svaki put kada nas “zeznu”, ali neke su stvari očigledne.

Obratimo pažnju!

Po nas je bolje. Naša veća aktivnost doprinosi mogućem poboljšanju kvalitete proizvoda. Pa, vrijedi pokušati!

*za konkurs