Pravda. Istina. Zločin. Zločinac. Svaka riječ jasna, vrlo jasna i sa samo jednim značenjem.
Ipak, u BiH sve ima više značenja i sve su istine odraz svega osim prave istine. Zamršeno, znam. Ali, takvu stvarnost živimo.
Umjesto da budemo društvo koje se ujedinjeno raduje, tuguje ili očekuje pravdu, umjesto da budemo društvo koje je evoluiralo i izdiglo se iznad nacionalističkih tenzija, vratili smo se u vrijeme koje je prethodilo agresiji 1992 godine.
„ Trebao bih biti nagrađen, a ne kažnjen.“ – izjavio je Radovan Karadžić pri jednom svom istupanju u Hagu.
„ Očekuje se historijska presuda, čekamo pravdu …“ – pišu mediji lokalni, regionalni.
Danas, 24.03.2016 godine, Radovan Karadžić bit će osuđen, kao zločinac, za sva nedjela koja su predmetom optužnice. Nakon više od dvije decenije.
Karadžić je učinio svoje. U njegovom umu možda ima možda nema pokajanja. To zna on.
Ono što je u njegovom umu bilo u toku agresije, osjetili smo svi. Neko manje neko više, ali svi smo osjetili.
Historija je već ispisana krvlju, nema se šta dalje pisati.
Karadžić je tek starac od preko 70 godina koji je zadnjih godina živio ugodno, starački, bez tlačenja, sa slobodom fizičkog i duhovnog rada. Šta znači doživotna presuda nekom ko je na samrti prirodnim procesom?
Gdje je pravda? U izrečenoj presudi? U papiru na kojem će stajati da je kriv za šta cijeli svijet zna?
Ta satisfakcija pravde koja će biti polovično prihvaćena u rascjepkanoj državi neće značiti unitarnu sreću zbog pravde.
Zbog te pravde neće biti manje nacionalističkih istupa političkih predstavnika, manje nasilja među nacinalističkim ekstremistima.
Ta pravda neće ozdraviti bolesne umove niti će pobrisati kategorije četnika, balija i ustaša.
Ta pravda neće vratiti mrtve, ujediniti razorene porodice ili umanjiti vječni bol.
Donijet će tek blagi osjećaj olakšanja, nama koji smo doživjeli.
Karadžić je trebao i mogao biti uhvaćen, procesuiran i osuđen mnogo ranije, ali sve se mora desiti prema jasnom političkom scenariju, baš u trenutku kada to odgovara politici Europe i svijeta a ne kad to odgovara žrtvama. Mogao je biti procesuiran bez dugogodišnjeg cirkusa, lažnih iskaza i ismijavanje žrtava.
Političari u FBiH likuju kao da su oni izvršioci presude, sretni jer su je doživjeli, takmiče se ko će prije medijski istupiti za malo slave, zaboravljajući koliko je majki ubijenih u ovim decenijama umrlo i nije dočekalo presudu. Političari RS ponosno revoltuju braneći čast svog heroja ne libeći se čak od toga praviti bilbord kampanje.
Milorad Dodik otvorio studentski centar u spomen zločincu. Zašto? Zato što mu se može. Jer ne postoji državni aparat koji je razuman.
I ja sam osjetila um zločinca i u vrijeme kad on mirno spava moje tijelo prožimaju trnci, sjećanja i nestrpljivost da čujem presudu.
Ali, da li je danas dan pravde ili samo njenog privida?
Agonija agresije je trajala 4 godine, agonija zločina nikad nije prestala.
Pravda će biti onog dana kada žrtvama ne budu uskraćena prava i kad ne budu tlačeni dodatno od strane nesposobnih podaničkih vlastodržaca.
Pravda će biti onog dana kada svima, ma kako se zvali, riječi Pravda. Istina. Zločin, Zločinac budu imali isto značenje.
Pravda će biti onog dana kada se budu poštovali borci koji su izgubili živote kao i oni koji su preživjeli. Pravda će biti onda kada borci ne budu na rubu egzistencije i ne budu se palili ispred vlada.
Pravda će biti onog dana kada prestane proces povratka izbjeglica i raseljenih lica i kada te termine izbacimo iz upotrebe.
Pravda će biti onog dana kada suživot ne bude sporadična pojava a prijateljstvo između Mehe i Dragana ne bude medijska senzacija.
Pravda će biti kada se prestane skupljati humanitarna pomoć za Srebrenicu i druge ratom zahvaćene regije.
Pravda će biti onog dana kada obilježavanje u Potočarima bude zov savjesti i istinski bol svih građana BiH ne puko fotografisanje političara i divljanje njihovih igrica.
Pravda će biti kada 1.03 bude Dan nezavisnosti cijele BiH a 25.11. Dan državnosti cijele BiH.
Pravda će biti onog dana kada ne bude nijednog slobodnog zločinca na teritoriju BiH.
Pravda će biti onog dana kad porodice žrtava pronađu sve kosti svojih najbližih.
Pravda će biti onog dana kada budu nađene sve grobnice, svi mrtvi nađu svoj smiraj.
Pravda će biti onog dana kada djeca ne budu išla u dvije nacionalističke škole pod istim krovom i kada ne budu učili tri jezika u istoj državi.
Pravda će biti onog dana kada ne budemo dijeljeni na Srbe, Bošnjake i Hrvate od obdaništa zaboravljajući djecu odgojiti da prvo budu ljudi.
Pravda će biti onog dana kad se djeca ne budu ubijala međusobno u školama zbog drugačijeg imena.
Pravda će biti onog dana kada aktuelna politika umre i kada društvo koje je tlači povrati zdrav razum.
Pravda će biti onog dana kada ne budu postojali mediji koji šire mržnju, koji veličaju zločine i zločince bez sankcija.
Pravda će biti onog dana kada ne budu postojali sljedbenici zla i produžena ruka zločina.
Pravda će biti onog dana kada majci koja je izgubila nekoliko sinova na ličnoj karti ne bude stajao entitet RS već država BiH.
Pravda će biti onog dana kada ne budu postojale strane zločina i interpretacije prema volji pojedinca.
Pravda će biti onog dana kada se budu rađali ljudi slobodnih i čistih umova koji će odgajati razumna pokoljenja sterilna od virusa nacionalizma.
Pravda će biti onog dana kada ne budemo strahovali od budućih pokoljenja i novih zločina.
Do tada, bit ćemo konzumenti pravde ali samo na papiru. Do tada, sve će biti tek medijska senzacija i up-date Wikipedije.
Zakazala je pravda na zemlji ali neće na Nebu. Tamo je već sve u savršenom redu. Tamo je sve po zaslugama. Tamo je pravda sa samo jednim značenjem i nema mjesta individualnim interpretacijama.