Prije neko vrijeme sam kupio stan. Upao u dužničko ropstvo tj, uvalio sam se u kredit kod banke. Jebiga nema druge. Tako čitav kapitalistički svijet funkcioniše pa što bi i mi bili drugačiji. I dobro kad se čovjek pomiri sa tom činjenicom onda samo navija da bude zdravlja i posla, a to će se već nekako pregrmiti. Problemi nastupaju kada se krene u realizaciju nauma jer ovdje možeš na svakom ćošku samo kakvu zamku očekivati i dodatnu otežavajuću okolnost. I tako i biva. Papira je bezbroj. A dobro hoćemo da budemo uređenje država, pa se onda čovjek i s tom činjenicom nekako pomiri.
Ali troškovi, troškovi su ono što boli, jako jako boli, naravno pored svog silnog nerazumijevanja i vozanja na sve strane( više puta sam se zapitao kad je meni kao pravniku tako teško sve to po završavati šta li je tek sa ljudima koji nemaju veze s tim niti ih to pretjerano zanima, golgota pa hajde). Ali vratimo se troškovima. Znači pored tolikoga truda, strpljena čupanja živaca opet ti njima na kraju dođeš nekih 10 % kupoprodajne cijene ili recimo ako je stan 50.000 KM u startu prije nego i uđeš u stan olakšaju te za 5.000,00 KM.(notar, sud, porez, takse zato što si živi, uvijek ti fali još jedna papir itd.). I hajde sve to prođeš i izađeš iz toga mentalno i materijalno osakaćen ali preživiš i ideš dalje. Otkačio si jednu stvar, riješio krov nad glavom, sad ćeš da se skrasiš sa svojom porodicom i da živi skromnim ali mirnim i sretnim životom i prebireš po glavi od mjeseca do mjeseca kako otplatiti ratu kredita. Razmišljaš čak i da malo proslaviš s rajom i ako ti nije do slavlja, ali takav je red nema smisla da se ne zalije. No međutim, šipak. Neda država da se opustiš. Svugdje u svijetu čekanje rođenja i rođenje djeteta je blagoslov da ne može biti veći. Ali u BiH državi to nije slučaj. Nego pored razmišljanja da se rodi zdravo i živo i da razmišljaš kako da svome dijetu osiguraš golu egzistenciju jer su te ovi gornji ogulili do gole kože, uvale ti još jedan novi problem koji ipak samo ima u Bosni. Kako da pored samog Božijeg čina rođenja dijeta taj čin postane i formalan i da se zna da to dijete postoji?! Ne može, ne da država Bosna jer nema famoznog JMBG. (J ebem li vam M amu B olesnu G ovnari).
I kako onda čovjek da ne opsuje svima nabrojanim(osim Bogu jer je ovo isključivo samo proizvod ljudske gluposti i pohlepe) i samome sebi što je izabrao da živi ovdje u ovoj vukojebini od države(na žalost to mi nekako najteže pada jer sutra za svoje dijete neću imati niti jedan izgovor zašto je baš tu rođeno i što tata nije bio pametniji). Neću više pitati je li vas sramota jer znam da nije i da stid kao kategorija za vas ne postoji u to se uvjerim na svakom koraku jer svi vi ustvari na kraju samo (ne)radite svoj posao na taj način valjda sebi perete i pravdate vlastitu sramotu i savjest.
Eto sad će utakmica, a šta ima važnije u životu od toga osim ovih par sporednih stvari.