Evropa se u posljednjih nekoliko mjeseci suočava sa najvećom izbjegličko-migracijskom krizom od drugog svjetskog rata.
Dakle Arapi i ostali nevoljnici nam dolaze.Velika većina ih bježi iz ratom zahvaćene Sirije i depresivno unazađenih i razorenih Iraka, Egipta, Libije, Afganistana i svi onih zemalja gdje su američki mirotvorci donijeli mir i demokratiju.
Naravno svi značajniji historisjki događaji nikada nisu ujedinili svijet već se i ovdje javljaju oprečna mišljenja i dijelovanja.Tako ni ova izbjeglička kriza neće ujediniti svijet.Nekako mi gotovo interesntno dođe gledati raznorazne poitičare i poznate ličnosti koji slično kao u refenrendumskom pitanju iz Top Liste Nadrealista glasaju za ili protiv Šahbaza to jeste za i protiv izbjeglica dižu svoj glas veličajući svoju demokratiju i humanističke principe obećavajući smještaj i radna mjesta izbjeglicama odnosno promiču segregacijsko-fašističke vrijednosti pucajući po izbjeglicama, dozvoljavajući im da se dave po Sredozemlju I da vire iza bodljikavih žica sve pod izlikom spašavanja vrijednosti svojih zemalja.Jebale ih one.
Zaboravlja tako Evropa da je i ona nekad bila u ruševinama i da su naši djedovi a Boga mi i djedovi ovih nadrndanih zapadnjaka suhe guzice čekali Trumanova jaja i humanitarnu pomoć.
Zaboravljamo tako i mi da smo prije dvadesetak godina bježali od pokolja I ratnih strahota a danas se potajno molimo Bogu da nas “ovi zaobiđu”.Iste molbe ne upućujemo za državljane Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije, Kuvajta i Katara kad dođu sa kešom I pokupuju Boga Jokinog.Do sada su nas uglavnom -blago nama zaobišli.
Ne mogu a ne spomenuti i licemjerje ovih tzv muslimana koji se ni po guzici nisu počešali da pomognu “braći” u nevolji i spasu ih života među poganim kršćanima.
Znam kako je biti u poziciji onoga koji traži i moli.Definitivno je gospodin Pejaković u svojoj monodrama “Izbjeglica” rekao da je riječ izbjeglica nastala od glagola Izbjegavati.
“Izbjeglicu svi izbjegavaju” .
I tako u ovoj situaciji gdje svako ima neko svoje mišljenje ova kriza lagano postaje brend kojim se čak i neki ponose i slikaju sa izbjeglicama kao npr. tzv celebritiji u Hrvatskoj “pomažući im” a samim tim pomažu sebe i podižu si uglavnom nizak rejting i popularnost.
Ne mogu si pomoći da mi ovu muku od stomačne viroze ne pospiješi i dvoličnost evropskih bogatih zemalja koje se ovi sukobi nisu ticali dok im na vrata nisu pokucali oni koji su to morali.Gospodo mogli ste to zaustaviti.Sada uživajte u onome što ste zakuhali.Svaki uzrok ima i svoju posljedicu.Nadam se da će jednom doći dana kada će “vodeće” svjetske sile shvatiti da se sve vraća i plaća možda čak i onda kad to najmanje očekujemo.Ovo je jedan veliki test za cijelu Evropu pa čak Evropsku uniju koja lagano zatvara granice pred žrtvama nesvjesno ih zatvarajući I za same sebe.
Svaki malo poznatiji brend ima svoje zaštitno lice/lica pa samim tim i ova kriza.
Definitivno najtragičnije lice je lice dječaka Aylana Kurdija koji se je utopio sa većinom svoje porodice pokušavajući se spasiti od rata.Maleno beživotno tijelo isplivalo je tako na tursku obalu i izazvalo suze i gutanje knedli svih nas kojima se srce nije pretvorilo u smrdljivu kantu.
Nedugo zatim nagativac godine postal je mađarska novinarka Petra Laszlo koja je podmetnula nogu izbjeglici Osama Abdul Mohsen koji je trčao spašavajući leđa od pendreka mađarske policije u rukama noseći svog malenog sina.Izazvala je zgražanje svjetske javnosti ali je i pomogla onome koga je željela “povaliti”.Uskoro se je ispostavilo da je podapeti gospodin poznati sirijski trener koji je zahvaljući njenoj gluposti postao još jedno zaštitno lice ove krize pokazujući da iza svakog problema na kraju postoji i sretno rješenje.Gospodina je lično pozvao kandidat za predsjednika španjolskog fudbalskog saveza Miguel Galan da preuzme treniranje jednog manjeg kluba u Španiji.
Imamo glavnog negativca, imamo žrtvu , imamo srećnika sa Happy endom i naravno potreban nam je i glavni junak.
Ko bi prije mogao konkurisati za ulogu glavnog junaka nego jedan naš Balkanac i to Srbin.Srpski policajac-simbol jedne države i naroda.Slika tog srpskog policajca obišla je svijet.Srpski junak je tako uzeo malenog sirijskog dječaka u svoje naručje očinski ga zaštitiviši.
Zajebanciji nikad kraja-Srpski policajac i nije toliko srpski.Zove se Redžep Arifi i dolazi iz Preševa.
Tako Albanac ispade najveći srpski junak još od Miloša Obilića.Zaštitno lice srpskog junaštva nije Slobo Milošević , nije ni Karađorđe a ni Obrenović već tridesetčetverogodišnji Albanac Arifi.
Sjetih se tako jedne ratne priče što mi ispriča moj dragi kolega Emir kada su Bošnjaci snimali izbjeglice i je li normalno htjeli pokazati kako srpski zločinci protjeruju nedužno muslimansko stanovništvo tako snimili izbjeglicu koja im je iskukala na posljednje minute kasete kako su ga četnici istjerali i kako je sve užasno i grozno.Na kraju upitan kako se zove jadnik je rekao “Luka” što definitivno nije ni bošnjačko ni muslimansko ime i tako je nehtijući simbol stradanja Bošnjaka postao jedan Hrvat.A sve to zahvaljujući nemaru snimatelja i reportera.
Ovi fotoreporteri i kamermani su užasni!
Moraju od sada pitati žrtvu, zločince i spasitelje kako se zovu, kojoj religijskoj i etničkoj grupi pripadaju da ne bi došlo do zabune.
Šalim se naravno.