Najviše bih voljela napisati ti pismo, na onom bijelom listu papira , pa po rubovima oslikati svojom rukom nježnost i sve ove osjećaje koje čuvam za tebe. Jebi ga, valjda sam među onim posljednjim romantikom koji još uvijek voli ispisana slova. I evo pišem ti na ovaj moderan način , ali sa jednom razlikom. Ova slova ti neću slati u inbox ukrašena sa smajlićima i bojama srca . Poslat cu ti ga sa mjesta za koje mnogi ne znaju, a ti ćeš sigurno znati i svratiti po njega. Jer ono je danas baš tvoje i samo za tebe. Za tvoj 55. rođendan.
Pa draga moja prijateljice , evo pokušavam da ti napišem tu čestitku za rođendan. Ali valjda kada najviše želiš iskazati sve svoje osjećaje, kao da nestane tih dovoljno divnih riječi koje želiš reći. Znam da sam te mogla nazvati. Možda bi to i više voljela ,ako ništa da mi čuješ glas, no kroz ova tipkana slova smo se i upoznali i nastavili se svakodnevno pisati.
Već sa prvim slovima koje si istipkala na onom tužnom portalu gdje smo se i upoznale , nekako sam već tada znala da si jedno beskrajno divno biće. U ovom stvarnom svijetu je teško pronaći prijatelja , tako da se činilo prosto nevjerovatno da virtualni prijatelji mogu postati najljepši dio naše stvarnosti. A eto ti si postala moja svakodnevnica .
Znam da si se na početku pitala : Odkuda ovo izleti ispred nas ? Čime zaslužujemo ovakav osjećaj? Da li je to dar sa neba? Da li neko gore ipak vidi sve? Da li smo mi te srodne duše koje plove i samo jednostavno , sasvim iznenada se sretnu? Ono – nisu se tražile i ničim izazvane samo se stvorile jedna pred drugom. A ja sam oduvijek znala da postoji nagrada koju kad tad svako od nas dobije u ovoj lutriji od života.
Ja sam dobila TEBE. Svoju šarenu žabu, svog sporog ali izdržljivog puža, svoju zvijezdu na nebu u noći, svoje sunce koje uvijek osmjehom ugrije moje lice. I gdje ćeš bolje i zar bolje može se desiti na putovanju kroz život.
Trošila sam i ja novonastalo vrijeme koje je sve više izgledalo kao san, razmišljajući o mogučnosti susreta sa srodnom dušom . Jer kako god , upravo naše prijateljstvo je ličilo baš na to. Bliski susret duša koje su se pronašle i prepoznale.
Sad znam da smo ipak priviligovane , jer naše prijateljstvo je mnogo više od sreće , od ljubavi , od iskrenosti i povjerenja sa kojim smo spremni bezrezervno jedna drugoj da poklanjamo. Dva srca u jednoj duši.
U ovom kratkom vremenu uz tebe sam naučila i shvatila da je vrijeme prolazno , jer mi uvijek fali još malo prije nego se rastanemo.
Shvatila sam da život nam se događa. Da kada se onako usput duriš zbog pogrešne interpretacije mojih riječi srce mi se slama.
Da ma koliko željeli potrošiti dane nikada nećemo uspjeti prevazici smrt i bolest koje su naši podstanari. I zbog toga je vrijedan svaki trenutak koji podijelimo. Trenutak u kojem uspijemo onim našim blentavim šalama nasmijati jedna drugu.
Da daljine izražene kilometrima koji nas fizički razdvajaju nisu ništa pred osjećajem blizine u kojoj se svaki put nađemo.
Da je iskrenost najljepša istina koju nema potrebe uljepšavati šarenim opreznim riječima . A ti si to znala na svoj način uvijek reći onako po svom direktno, realno i jasno.
Da si me često puštala da sanjam ali su uvijek znala na kojo stanici trebaš ući i vratiti me u stvarnost , jer ma kako da smo entuzijasti život ipak nije bajka.
Znala si tom svojom filozofijom pružiti mi i potporu i podršku u bojenju snova ,ali i jasno osvijetliti mi put jednostavnog smisla života.
Uvijek si bila tu za mene ,čak i protiv vremena i situacija u kojima si se nalazila. Al nikada nisi propustila da mi posvetiš vrijeme, svoj oslonac i potporu .
Uvijek si imala strpljenja saslušati sve te moje lude odvažne pokušaje i načine na koji sam doživljavala svijet oko sebe. Dozvoljavala si mi da sama odredim granicu izlaska iz te komforne zone mojih dječijih ludosti u kojima sam pokušavala samo reći da toliko lijepih stvari želim napraviti u ovom životu.
Znaš kada se sjetim onih par dana sa pogledom na more i koliko smo se samo smijali svemu, i nemam baš poima šta smo sve pričali al još uvijek mi odzvanja samo naš smijeh. Pa mi se čini da smo se tada našle na nekoj sahrani da se ne bi obuzdale već se naprasno smijale.
Pa draga moja prijateljice, opet sam se raspisala i u krug zavrtila tražeći najjednostavnije riječi kojim bi ti čestitala rođendan i sa kojim bi bar približno mogla opisati svoju sreću koju si ti unijela u moj život sa punim značenjem riječi prijateljstvo.
Pokazala si mi kako se jednostavno a puno voli, kako malim stvarima se može dati svemir.
Želim da ovo naše prijateljstvo još dugo dugo traje, bez obzira na kojoj strani svijeta živili. Da nam se i dalje na ovom putu kojim smo kročile događaju najljepše stvari ispunjene osmjehom pri svakoj pomisli . Želim ti snagu kojom ćeš uspjeti izdržati svog podstanara koji iz dana u dan će sve više grickati rubove tvog tijela. Želim da naučiš plesati i kada se iz pozadine ne čuje niti jedan ton, želim da sanjaš snove u hiljadu boja i pretačeš ih u stvarnost. Jer znaš da čuda postoje i mi kao njihov dokaz i da se mnogi snovi ipak ostvare.
I nemoj se mijenjati ,ostani uvijek tako malo tvrdoglava, za mnoge stvari nestrpljivo strpljiva, filozofski mudra , iznenađujuće orginalna sa svojim ludostima, ispunjena ljubavlju koju još uvijek bezuslovno daješ ali se ponekad i stisneš kada je primaš, plemenita i prava majka koja iz svog gnijezda na sve moguće načine podučava svog ptića za prvi let. Ostani sve to što jesi i zauvijek ostanimo prijatelji. Poput one rečenice za brak – „ dok nas smrt ne rastavi“.
Sretan ti rođendan VELIKA prijateljice moja !