U srijedu (16.02.2011.) održan je zajednički sastanak predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti Brčko distrikta BiH sa brčanskim Sindikatom u pogledu, kako se kaže, „prevazilaženja problema smanjenja plata u javnom sektoru (čitaj: budžetlijama)“, do koga je došlo zbog primjene novog Zakona o porezu na dohodak“. Čuj, „prevazilaženje problema smanjenja plata…“, kao da građani i institucije Distrikta nemaju pravih, istinskih, problema, koji utječu na opstojnost i pravnu i financijsku stabilnost Brčko distrikta BiH, nego se treba dići hajka, što je budžetlijama „skinuta“ plata za, u prosjeku, 50,00 KM. A Sindikat je, reče njegova perjanica g-din Ilija Kalajdžić, odlučan i da, ako se ne udovolji njihovim zahtjevima, realizira jednosatni štrajk upozorenja.
Usijani umovi brčanskog Sindikata su, brinući se za svoje i guzice određenih usijanih budžetlija, već pronašli, kako reče g-din Kalajdžić, „jednostavno rješenje“, a to je prebacivanje novca sa jednog ekonomskog koda na drugi. Mudro i odvažno zbore sindikalisti, kada su u pitanju, kako rekoh, njihove guze i guze (a ove i jesu, većinom, zgodne) brčanske administracije.
Pošto ne mogu izolirati riječi, kojima bi na primjeren način, komentirao ovakvo sramotno, bezskrupulozno, egoistično ponašanje, priču i djelovanje rukovodstva i članstva brčanskog Sindikata, a dobrano potkovani interesima budžetlija, uputit ću par konstatacija i pitanja, koja slikovito objašnjavaju i raskrinkavaju navedeno ponašanje sindikalista i budžetlija:
1. Zakon o porezu na dohodak usvojen je 15.12.2010. godine, objavljen je u „Službenom glasniku Brčko distrikta BiH“, broj 60/10, i primjenjuje se od 01.01.2011. godine. Naš Distrikt, kao i država BiH, i građani su legalisti, tako da je normalno implementiranje i poštivanje zakona i drugih pozitivnih pravnih propisa.
2. Prije usvajanje konačne verzije navedenog Zakona, provedena je zakonom predviđena procedura, koja se ogleda, prije svega, u tome da prijedlog zakona usvaja Vlada Brčko distrikta BiH kao kolektivni organ izvršne vlasti (ujedno i ovlašteni predlagač), da su resorni odjeli iste te Vlade, institucije koje se „bave“ financijama našeg Distrikta, nadležne komisije Skupštine Brčko distrikta BiH, interesne organizacije (Sindikat, udruge poslodavaca, poduzeća i ostali) mogli dati svoje komentare i primjedbe na predloženi zakon. Tako su svi mogli, blagovremeno, na adekvatan način, utjecati na kreiranje, pa ako hoćete i donošenje navedenog Zakona.
3. Da li je Sindikat, ili neka druga ovlaštena institucija ili organ, dostavio određene primjedbe, sugestije i prijedloge sada nije bitno, ali aktualno ponašanje sindikalista ukazuje na to da ti isti „komentatori“ nisu znali šta komentiraju, ili im, tada, nije to bilo u interesu, ili nisu nikako komentirali. No, izgleda da i sami zastupnici nisu znali za što dižu ruku, ili su naknadno skontali da su se prevarili. Tačnije, nakon dušebrižništva Sindikata. Tako se najavljuju izmjene zakona, koji se jos nije, kako treba, ni ohladio u Službenom glasniku. Naravno, ništa nas ne treba čuditi kada je u pitanju rad institucija izvršne i zakonodavne vlasti.
4. Sindikat predlaže jednostavno rješenje u vidu tehničkog amandmana, kako reče predsjednik Ilija Kalajdžić, kojim bi se sredstva u iznosu od oko 1 milion KM prebacila sa koda „doprinosi poslodavca“ na kod „bruto plate zaposlenih“. A o čemu je ovdje riječ? Riječ je o povećanju plata budžetlijama, jer se njima, pobogu, ne smiju smanjiti plate, kao da su zaštićene pande. Samo me interesira zašto se Sindikat nije zdušno borio za „tehničke mandate“, kada je u pitanju problematika naknade nezaposlenima koji su ne svojom voljom 1992. godine ostali bez posla. Naime, isplata i realizacija obveza koje je preuzela Skupština opstruira se tako što se ne želi usvojiti jedan „mali tehnički amandmantić“, koji, gle čuda, predviđa prebacivanje sredstava sa jednog na drugi ekonomski kod.
Međutim, pozadina ovog dušebrižništva bi mogla biti nešto sasvim drugo. Naime, od 01.01.2011. godine osiguranici PIO RS „opterećeni“ su za dodatnih 1% na ime doprinosa za PIO. I tako dušebrižnik Ilija, a i oni njegovi jadni pomoćnici, pomagači, izdajnici, sufleri hoće na naš Distrikt i na ovaj način. A hoće i drugi. A smiju li na entitet koji je povećao stopu doprinosa? Smije li ili smiju li na narodnog vožda iz entiteta, na Distriktaša iz Brčkog Petra Đokića (gle i toga čuda Ministra rada RS), a da ne govorimo na tamošnji tzv. paralament, Vladu, koji se zdušno bore za ravnopravnost i jednakost svih.
Uzgred, za Iliju i one koji ne znaju, sredstva koja predlaže da se „prebace“ su određena opet Zakonom o PIO/MIO F BIH, a odnosi se na to da se doprinosi za PIO/MIO prelamaju između poslodavca i zaposlenika. A to znači, da bi za taj 1 milion KM mogli biti uskraćeni osiguranici PIO/MIO F BIH. Dakle, taj miliončić nije tek-tako u budžetu. Zna se njegova svrha i namjera.
Eto razloga dušebrižništva perjanice brčanskog Sindikata, jer dobro znamo ko je, velikom većinom, prijavljen na PIO Republike Srpske.
A za sve one koji ne znaju, neće, ili se prave „pametni“, treba jasno kazati. Nisu se plaće smanjile. Iznos plaća je ostao isti kako je navedeno u Budžetu Brčko distrikta BiH, i drugim aktima u kojima se određuje iznos plaće. Čitajte, i ne obmanjujte narod i javnost. Samo se primjenjuje zakon, a kao što rekoh, svi smo za primjenu zakona.
A što je „na ruke“ manje, to je nešto drugo. Hoće li Vlada i Skupština sutra početi plaćati i nečije kredite, ljetovanja, zimovanja i slične aktivnosti? Jer, za Boga miloga, budžetlije su dobile smanjenu platu, jer im se odbija kredit, sudsko izvršenje i slične obustave. Zar i to nije u skladu sa nekim zakonom?
Zato, sindikalisti, ne lažite narod, i kako vas nije stid onih napaćenih i osramoćenih ljudi koji su zbog vas ostali bez posla, i istjerani iz ovoga grada, i opet od vas istih ovisi hoće li dobiti ono malo crkavice.
Drago mi je što se počeo voditi socijalni dijalog, kako rekoše, samo me zanima kada i ko će tako zdušno voditi socijalni dijalog sa nezaposlenima, socijalno nezbrinutim i ugroženim, sirotinjom i onim građanima koje vrlo često zovemo „običnim“. Možda se smiluju sindikalisti i budžetlije pa se sjete da postoje i oni „obični građani“, koje osorno gledaju iz svojih toplih ureda, i kojih se redovito sjeti samo policija, jer se ne okupljaju sukladno prozitivnim zakonskim propisima.