Vidite ovu fotografiju iznad teksta?
Snimio ju je danas jedan moj poznanik.
Mjesto radnje, Osredak pored Cazina, ostalo možete vidjeti i zaključiti sami.
Moja prva reakcija je bio nagon za povraćanjem, jer kao ljudsko biće na ovo nisam mogla ostati imuna.
Ja sam sebe do sada zavaravala da živim u relativno mirnoj sredini, gdje ljudi koji su sposobni za ovakava zvjerstva nema.
To sam mislila, sada vidim da baš i nije tako.
Znam da nekima pas ne znači ništa, ali svako ko je ikada imao ljubimca zna kako se osjećam, zna koliko to pogodi čovjeka.
Što je još gore, ovakvu stvar može napraviti samo čovjek koji je sociopta, i kojemu klanje pasa predstavlja užitak.
Samo kada pomislim da negdje u blizini jedan ili više takvih živi, hvata me neka jeza i strah, jer takav će sutra zaklati i čovjeka.
Šta se radi po tom pitanju?
Ništa!!!
Čovjek pred čijim dvorištem je ostavljena obezglavljena životinja je zvao komunalce, zvao je veterinare, zvao je sviju redom, samo nikome to nije bitno.
Svi su složni samo u jednom, TU PROBLEMA NEMA.
Ili bolje reći niko neće njime da se bavi, pa je lakše reći da nije njihova odgovornost.
Nakon što se priča pročula po gradu, javilo se još ljudi koji su nailazili na preklane pse po ulici i u kontejnerima za smeće, i svi oni ponavljaju priču da ih niko nije htio saslušati, niko nije reagirao.
Možda će nekome nakon mojih riječi izgledati da cijenim život životinje od ljudskog, ali nije tako.
Tome ili tima koji su sposobni klati životinje iz čistog perverznog zadovoljstva ne želim isto, jer smrt je za njih previše blaga kazna, želim im da žive dugo i da se pate svake sekunde svoga bezvrijednog života.
To nisu ljudi, to su prave zvijeri.
Znam da osjećaji progovaraju iz mene, ali zar je moguće bilo šta drugo?
Meni nije, jer onaj ružan osjećaj koji se pojavio kada sam vidjela ovo me prati, stoji kao grudva željeza u želudcu.
Valjda je to normalno, samo ne želim da ostane na tome.
Želim da se ovakve stvari smatraju zločinom koji će biti strogo kažnjen.
Želim da nema ljudi koji ovo rade.
Želim da nema ljudi koji ovo skrivaju.
Ne želim da ima ljudi koji smatraju da je to normalno.
Ne želim da se izvuku počinioci ovog gnjusnog djela.
Želim, ali ovo je Bosna, gdje su želje jedno, a stvarnost drugo.
I to je ono što me boli.