Ujedinjene nacije su donijele 2007. godine odluku da se 20.02. slavi kao Svjetski dan socijalne pravde. Juče se povodom tog dana održalo obilježavanje u raznim krajevima svijeta. Prije svega treba se reći da je sam pojam teško definisati. Međutim, na vikipediji piše:
Socijalna pravda je jednak i pravedan odnos između pojedinca i društva. Ona je merena eksplicitnim i određenim terminima koji označavaju raspodelu bogatstva, šanse za lične aktivnosti i društvene privilegije.
Iako se konceptu socijalne pravde može ući u trag kroz teologiju Avgustina i filozofiju Tomasa Pejna, izraz „socijalna pravda“ se počeo eksplicitno koristiti od 1840-ih. Jezuitskom svešteniku Luiđi Tapareliju se obično pripisuje kovanje izraza, i on se proširio tokom revolucija 1848. godine radovima Antonija Rosmini-Serbatija. U kasnoj industrijskoj revoluciji, progresivni Američki učenici počeli su češće da koriste taj izraz, naročito Luis Brandejs i Rosko Paund.
Dobro uređene zemlje kao što su Švedska i Norveška su jedan dobar primjer postojanja socijalne pravde, socijalne zaštite i pomoći stanovništu ako ih pogodi socijalni slučaj.
Bosna i Hercegovina kao zemlja nema sredstava da se izbori sa svim teškoćama sa kojim se susreće svakodnevno i čini se kao da je sve drugo bitnije od same zaštite stanovništva. Pa često gledamo kako se organizuju humanitarni koncerti za bolesnu dijecu i ljude, sms poruke za donacije. Država u svom budžetu „nema“ novaca.
Pravda i pravednost uzimaju se kao sinonimi ali nisu. Pravednost se ne može definisati u pravnom smislu i kako postupiti da svi budu zadovoljni? Na jednoj Novinarskoj akademiji koju sam pohađala pričao nam je profesor, doktor pravnih nauka Goran Šimić. Ispričao nam je jednu priču. Šta je pravda, a šta pravednost ako majka hoće da zatvori kriminalca jer je ubio njeno dijete? Pravda je zadovoljena, on je u zatvoru, ali šta je tu pravednost? Njoj se dijete neće vratiti iz mrtvih, a zatvorenik o trošku države ide u zatvor i troši resurse države za svaki dan proveden dok boravi tamo. On živi, lišen sloboden ali „ušuškan“. Novac majka ne dobija, možda neku pomoć ali i to pitanje je. Dobija se samo unutrašnja satisfakcija i da se možda to neće ponoviti više nikome, barem ne od te osobe.
Pravednosti nema. Pravda je jako širok pojam, a socijalna pravda možda jeste sužen pojam. Međutim, šta nam znači ako od njenog imena imamo samo ime ali ne i korist? Pitam ja vas? Mi nismo socijalističko društvo, nismo jednaki, a svi težimo nekoj jednakopravnosti koje nema. Barem ne kod nas, gdje elite još uvijek „kolo vode“, a siromašno stanovništvo i dalje svira kako im se kaže.