Mnogi su pisali o njima. Mnogi su ih opjevali. Mnogi su ih pokušali prepričati,pa nesvjesno ili svjesno, dodavali trun svojih želja, dodavali dijelic bujne mašte, koja krasi ih, koja krasi njihov duh, ponukani željom, ljubavlju, nadom. Neki su u istoriju ušli, jer su sa svijetom podijelili svoje, vizionarske, pravedne… Neki žive od tumačenja tuđih. Neki…a svi ih imamo, svima su na umu, ranom zorom, dok se prisjecamo, dozivamo ih opet, a čini nam se da trajali su satima, danima..i lijepi i ružni i emotivni i stvarni…a kažu, opet, traju samo koliko i treptaj oka, mada dokaza za to nemaju.
Imali su ih vojskovođe, carevi, kraljevi. Imali su ih naučnici, što svijet zadužiše svojim izumima. Imali su ih zaljubljeni, imali su ih dobri i loši, imali su ih bogati i siroti..imali su ih svi, imaju ih i sada svi..Možda, možda jedina pravda na svijetu, kako kažu, pored smrti, je ta da i njih imaju svi, podjednako, bez razlike. Dođu nepozvani, dođu i misli okupiraju. Dođu i kada ih pozovemo, dođu kao izraz naše želje, naše nade, naše ljubavi, pa i mržnje. I uvijek, pozvani i nepozvani, zorom nas natjeraju da se zamislimo, da se zagledamo, još bunovni, kroz prozor, u daljinu…
Imao sam ih i ja. Imam ih,meščini, još iz majčine utrobe. Imao sam lijepe, imao sam ružne, imao sam stvarne, imao sam nevjerovatne. Imao sam i onakve kakve su imali vojskovođe, osvajači..i Aleksandar i Napoleon i svi ostali…Imao sam i kraljevske, imao sam i one koji su, vjerovatno, pratili i Teslu i Njutna,baš iste..I tjerali me da driblam kompletnu njemačku odbranu i zabijam u rašlje,u finalu Mundijala..i tjerali me da morima plovim i svemirom beskrajnim, u najluđim avanturama..Imao sam i dobre i loše i lijepe i ružne. Imao sam…imam ih i sada, imacu ih uvijek. Takav sam insan.
Mnogi su pisali o njima. Mnogi su h opjevali. Ja, ovim putem, samo tračak jedan dajem, samo par riječi, o svojim, uzimam sebi to za pravo. Niti cu zabiti Švabama, u tom finalu, a sumnjam da cu svemirom krstariti, vjerovatno i svijetom necu vladati. Ali, hocu nešto, nešto bitnije od svega toga. Hocu imati i kolibu, snijegom okovanu i mraz, što obraze štipa..i nju kraj sebe. Nju.Hocu. Osmijeh cu njen osvajati, baš kao što je Aleksandar pola svijeta…
Mnogi su pisali o njima. Mnogi su ih opjevali. Ja svoje sa svijetom dijeliti necu, ja cu svoje živjeti…uz nju.