Snažan sam onoliko koliko problema mogu riješiti
Razmišljajući o tome kako su mnogi problemi stvoreni, dolazim do misli kako da ih riješim i kako da sprečim njihovo stvaranje, a pogotovo prolongiranje. Polazeći od težnji kako stvari sagledane sa pravog ugla ne mogu biti opterečavajuće, samo mogu postati konstantna tema u glavi. Stvori se određen osjećaj dosade, ali i zadovoljstva kada se uspije shvatiti pravo rješenja. Gledajući ozbiljno i mali, i veliki problem, uviđa se kako oni mali problemi tvore životne negativnosti, a oni veliki tvore globalne negativnosti koje mogu da djeluju na pojedinca direktno, indirektno djelovanje je svakako stalno. Pričajući o zadovoljstvu, najviše pričam o onom zadovoljstvu kada se prevaziđe životni problem, transparetno tomu je da je on prevaziđen jer sam ja, kao pojedinac, dobro mislio o tome.
Racionalno shvatanje je da mi kao pojedinci nemamo mnogo ili uopće uticaja na bilo što. Ipak na par stvari imamo uticaj iako ga rijetko nazivamo bilo kakvom ličnom moći ili utjecajem. Recimo svako od nas može odlučiti i birati u kakvoj će okolini odnosno životnoj sredini živjeti, sa kakavim će ljudima dolaziti u veći ili manji „dodir“, isto tako mi svjesno možemo birati svaku našu riječ, svaku našu misao, svako djelo. U toj priči je esencijalno znanje o sociologiji i psihologiji, isto tako je važno poimanje dobre i loše volje, praktički rečeno dobrog ili lošeg. Ta priča je bitna u onom kontekstu kada mi sa sigurnošću znamo da su sve te naše akcije dobre, isto tako kada znamo koje su i naše i tuđe loše. Ja tu uvjek dodajem lagan i prost primjer, da ja uvjek znam da je galamiti na nekog loše, a da je dobro nikada ne galamiti na bilo koga. Uviđam da ljudskim bićima fali malo više stepena empatije, da osjete druge i da pređu preko onog svoga kako ne bi nikog, pa i sebe ičim ugrozili.
Ovaj svijet je tkan na mnogo lošim temeljima, oni dobri su u sjeni. Prosvjetiteljstvo, humanizam, renesansa kao da nisu ni postojali. Dugovjekovna historijska patnja i raznorazni konflikti i ratovi su i one najsvjesnije danas žive učinili onim najotuđenijim, preracionalnim, previše hladnim. A oni koji imaju imalo političke moći u svojim rukama čak i da su najsvjesniji nisu u stanju, nisu kadri da učine drastične promjene koje će nas iz takve historije izvaditi i baciti je u sjenu. Gdje će stvarati novu mnogo sličniju Renesansnom dobu nego dvadesetom vijeku. Mnogi se trude konluzirati historiju u svoju korist, a samo treba vidjeti kako je do konačne konlzuije treba stvarati i na kraju završiti u korist svih nas, u korist čovječanstva. Ja ovde pričam o doktrinama koje nas mogu učiniti, sretnim, zadovoljnim, a ponajviše onima koji će biti u stanju da svaki svoj lični i naš zajednički „veliki“ problem samostalno riješi, pored sposobnosti rješavaoca bilo kojeg problema, možemo izgraditi „neranjivu hladnu emocionalnu liniju“ koja će ići u korist u onim momentima kada ne uspjevamo riješiti ijedan problem. Hoću reći da trebamo biti sposobni riješiti bilo kakav problem, svaki onaj koji je u našem ličnom ili kolektivnom dometu, te kako pritom moramo biti totalno otporni.
Alen Delić