Autoput lomi brijegove i juri ludo da ih sustigne, prestigne i zaustavi,
pocijepane su zastave kraj napuštene crpke,
one ne vijore,
one vise.
Njih dvije na putu,
duge sjene ih prate,
koračaju bezbrižno,
čvrsto drže se za ruke,
a pjesme baloni lebde iznad glava,
iznad slamnatih šešira.
Ona i ona,
koračaju ka zapadu,
prstima kriju sunce,
smijeh im crta bore oko usta.
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Djevojčica i djevojčica putuju putem,
pjesmom se tješe,
smijehom se hrabre,
gaze bijelu crtu ne očekujući ništa.
Neko će im zaželjeti sreću i uzdahnuti teško
a sunce crveno od umora pada,
cesta nestaje u tački.
Sumrak se šunja,
oblici postaju obrisi,
one putuju dalje
glasovi im zvone …
“U nekoj zemlji tko zna gdje,
u neko vrijeme tko zna kad,
bijaše pčela malena,
o njoj se priča još i sad.”