Obilne kiša, a potom i poplave koje su proteklih dana pogodile gotovo cijelu Bosnu i Hercegovinu načinile su velike štete.
Stradalo je gotovo sve, ljudi, imovina…
Velike štete pretrpjela je poljoprivreda, uništeno je hiljade hektara zasijanog zemljišta, ogromne štete načinjene su i stočarstvu, stradale su i industrijske zone, stambeni i pomoćni objekti, Bosna i Hercegovina je opet, po ko zna koji put na koljenima. Štete se zbrajaju u milijardama maraka, one ljudske novceme se ne mogu platiti.
Voda je rušila sve pred sobom. Topljeni i su gradovi, Zavidovići, Maglaj, Doboj, Gračanica, Šamac, Brčko, Bijeljina, i tako jedan za drugim.
Hiljade stanovnika je u sekundi gubilo sve ono što je stvaralo godinama, ali bilo je najbitnije spasiti ono i najvrednije, život.
Zakazao je sistem, isti onaj koji nas dijeli na Bošnjake, Hrvate i Srbe, a ne na ljude i neljude, kako bi valjda trebalo. Bez međunarodne pomoći sami se vjerovatno ne bi mogli izboriti.
Istina velika zahvalnost se duguje Oružanim snagama Bosne i Hercegovine,čiji su pripadnici nadljudskim naporima spašavali sve ugrožene, u cijelom sistemu OS BIH su daleko ispred ostalih, možda bi uspjesi bili i veći, ali s osam operativnih helikopera bolje nije moglo, ali o tom potom.
Ono što treba obradovati svakoga građanina ove napaćene zemlje je da je ljudskost nadjačala Drinu, Savu, Spreču, Bosnu i mnoge druge rijeke.
Nevolja nas je zbližila. Naizgled nemoguće postalo je moguće.
Zaboravilo se tako ko je Bošnjak, ko Srbin, a ko Hrvat, palo je to u drugi plan bilo je bitno spasiti komšiju, zemljeka, prijatelja.
Pomagalo se sa svih strana, pomoć je stizala iz svih krajeva Bosne u Hercegovine, u dijelove gdje je bila najpotrebnija. Nije se razmišljalo o nacionalnim interesima već o tome kako pomoći ljudima u nevolji, bez obzira kako se oni zvali.
Politika koja je građane ove zemlje dijelila godinama, bila je pobjeđena. Pobjedila ju je nevolja, nevolja jača od bilo kojih nacionalnih interesa.
Ne poznaju Drina, Sava, Bosna granice entiteta, šta više one su naparavile neke nove granice, neke nove odnose među ljudima. Nesreća je zbližila sve. Ljudi iz Mostara su stizali u Doboj pomoći ljudima u nevolji, oni iz Tešnja išli su u Šamac, iz Tuzle u Orašje ili Bijeljinu, iz Sarajeva u Maglaj.
Pokazalo se da je ljudskost jača od svega.
Zašto smo dozovolili da nas politika podjeli, zašto zarad stranačkih interesa da se gledamo kao neprijatelji, a pokazalo se da smo jedni drugima najpreči. Prvo je u pomoć pristizao komšija, a tek onda neko iz inozemstva. Istina zahvalnost velika se duguje i građanima Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore, i mnogih drugih kako evropskih tako i država s drugih kontinenata.
Pomoć koju su pružali, i pružaju je ogromna, na tome im veliko, i neizmjerno hvala.
Možda su ove poplave neka nova priča, neke nove Bosne i Hercegovine, u kojoj će dobar komšija, sugrađanin, zemljak bio li on Bošnjak, Srbin ili Hrvat, vrijediti više nego li 20 000 političara.
Možda će se poslije ovih nesretnih poplava više cijeiti ljudskost, od partijske pripadnosti.
Građani Bosne i Hercegovine su položili ispit.
Ljudskost i humanost su pobjedili politiku, mržnje i netrpeljivosti.