Za proteklih dvadeset godina. Od kako se profesionalno bavim računovodstvenim poslom. Imao sam bezbroj puta priliku, da vodim poslovne polemike sa uposlenicima Zaoda za statistiku Republike Srpske. Preciznije sa njihovim osobljem filijale Bijeljina. Još preciznije sa gospodinom Miroslavom.
Da ne bude zabune. Svo osoblje Zavoda smatram veoma odgovornim. Koji u razumnom vremenskom roku odgovaraju na primjedbe i sugestije. Zbog toga imaju moje profesionalno poštovanje. Ono sa čim se ne slažem, jeste činjenica, da podaci prikupljeni kroz mjesečne, polugodišnje i godišnje izviještaje, ne predstavljaju stvarnu ekonomsku sliku.
Za ovakav propust, direktno je odgovorna centrala Zavoda. Jer resuri dobijeni kroz mjesečne statističke izviještaje. Nisu javan i transparenti. Momentalno dostupni. Analitički nezavisno obrađen. Već naprotiv, podaci su sažvakani. Tabelarno našminkani u formi Biltena. Ako niste ekonomski stručnjak. Za vas su neupotrebljivi.
Nama je potrebno rješenje u vidu Veb programa. Dostupnog na svim uređajima. Sa strategijom pronalaženja željenog sadržaja na tri klika. Na kojem bi se trenutno, mjesečno za početak, mogli pratiti prihodi i rashodi, učesnika ekonomije.
Samo na takav način. Moguće je obezbijediti valjani dokaz. Kada želimo da osporimo, neki poguban zakon Vlade. Još preciznije, Zakon o radu. Dokažemo, kako smanjenje minimalne cijene rada. Ne dovodi do povećanja broja zaposlenih.
Dnevno praćenje rezultata neke mjere, uredbe, zakona. Je od životne važnosti za našu krhku ekonomiju. Zbog toga institucije poput Zavoda za statistiku, Poreske uprave, resornih vladinih minstarstava. Svoje resurse moraju, prevashodno staviti u službu objektivnih. Političko- neutralnih, informacija. Trebaju nam saznanja o raspoloživim sredstvima. Za šta su namjenjena? Koliko nas koštaju? Koji kapacit posjeduju?
Da bi postigli rješenje. Potrebna nam je saglasnost političkih faktora. Koji bi u formi seta zakona, ovakav projekat omogućili. Zatim nam je potrebna saglasnost obrazovnih institucija. Fakulteta i srednje usmijerenih tehničkih škola. Iz kojih bi se kroz jedan navođeni-program, izvlačio ljudski resurs. Neophodan za funkconisanje informacionog sistema u budućnosti.
Vlasništvo nad ovakvim sistemom informacija, bile bi podjeljene. Većinski dio prava pripao bi vladi Republike Srpske. Tačnije 50%. Značajan dio bi posjedovali Fakulteti. Kao nosioci i kordinatori tehničkih aktivnosti sistema. Sledovalo bi im 35% prava. Privatni sektor bi dobio 14% prava. Na konto izrade i održavanja informacionog sistema. Dok bi 1% pripalo upravnom odboru.
Mi kao narod, pleme, ljudi. Posjedujemo dovoljan broj obučenog kadra. Koji radi na sličnim privatnim informacionim rješenjima. Poput Njemačkog „SAP“-a, Američkog „Microsoft Dynamics Nav“-a. Male čarobnjake „SQL“-a. Velike učitelje serverske infrastrukture. Mudrace ekonomskih i tehničkih nauka. Operativna postojenja za proizvodnju električne energije. Sve po nacrtima svjetlog Nikole Tesle. Imamo položene optičke kablove. Testirana od strane NATO bombi. Podzemna skloništa. Spremna ovog momenta, vaskolike servere primiti.
Imamo opremljene Fakultete. Pune srednjoškolske klupe. Gomilu nezainteresovanog, po kafama, taktički raspoređenog mlađanoga kadra. Posjedujemo državne budžete. Pune neshvatljivih izdataka. Političare lepetirane na besmislena obećanja. Zacrtanu strategiju lične propasti.
Sve mi imamo. Samo nemamo volju za borbom. Pobjedom nad problemom…
Vostani voljo! Spasi nas!
Nebojša Perić