Znate li priču o kuhanju žive žabe ?
Pričaju tako da su neki Francuzi pokušavali skuhati žabu na više načina.
Francuzi ko Francuzi vole žablje meso više nego piletinu,teletinu i janjetinu.
Jedni su je udarali i ubijali, drugi su je vezali i bacali a treći su je živu a slobodnu ubacivali u ključalu vodu na šta bi ona iskakala iz iste kao «oparena» u pravom smislu riječi.
U svakom slučaju meso se ili nije skuhalo ili nije bilo dovoljno ukusno.
A onda su se za savjet obratili bosanskim političarima koji su im preporučili sljedeće:
Žabu treba staviti u hladnjikavu vodu i onda početi grijati vodu na recimo nekih 30 stepeni Celzijusovih, tada će se žaba opustiti i raskraviti.Zatim treba lagano podgrijavati vodu sve do tačke dok ona ne proključa.Postepeno još dodaješ začine koje želiš i to je to.
Na taj način će se žaba najbolje skuhati a jadna će se i opustiti.Znači neće vam pobjeći iz lonca.
Podsjetio me je na ovu, doduše ne izmjenjenu priču moj drugar Mirza.
U modernoj psihologiji postoji i termin za ovo-Sindrom kuhane žabe je izraz koji se koristi za situaciju kada neka osoba živi u uslovima koji bi trebalo da budu neprihvatljivi ili neizdrživi za nju, ali ona to ne primećuje zato što je u tu situaciju dospela postepeno, privikavajući se na svaku pojedinačnu promenu, a ne naglo.
Ima Mirza pravo.
Čovjek je kao i žaba.Zanimljivo je to da bi u početku normalan čovjek iskakao iz vrele vode buneći se na sve ono što mu ona tako vrela nosi ali ako čovjeka lagano podgrijavaš na kraju će se umaciti i uljulkati u toplini te vode dozvoljavajući da na kraju krajeva bude i skuhan u njoj.
Još ako ga dresiraš da «uvijek može biti gore» uspijeh je zagarantovan.
Uzmimo na primjer da su žabama 1990 godine umjesto toplih i uljuljkujućih priča o nacionalnom osvještavanju i religioznim slobodama te o oslobođenju iz dugogodišnjih okova jednoumnog komunizma plasirana recimo priča trenutnog premijera Federacije BiH Fadila Novalića kako je plaća od 400 KM nešto što može destabilizirati jedno društvo.
Ili na primjer kako bi reagovale žabe da su mogle znati kako će njihove fabrike i preduzeća biti prodani za 1KM u sumnjivoj privatizaciji odanim ratnim i poratnim kriminalcima.
Šta bi na ovo sve rekle žabe koje su se krckale i mrznule po rovovima 4 godine boreći se u nekim ratovima da bi za to vrijeme oni povlašteni švercovali i zgrtali bogatstvo a oni nakon tog uzaludnog rata bivali vraćeni u te fabrike gdje im godinama ne bi bio plaćen staž, penziono i zdravstveno osiguranje.
Kako bi se recimo osjećale žabe da im je neko odmah-što bi se ono reklo s neba pa u rebra rekao da neće jesti zlatnim kašikama i da njihova močvara neće biti «ko Švicarska» niti će biti velika i jaka kao za vrijeme žabljih careva Dušana, Tvrtka i Zvonimira.
Baš me onako zanima kako bi žabe reagovale da im je rečeno kako će se sa nostalgijom sjećati jedne bare u kojoj su zajedno jedna uz drugu plivale i crne i bijele i zelene i crvene i plave žabe radeći ono za šta su se besplatno školovale, hodajući po svijetu, imajući zagarantovane godišnje odmore, bolovanje , napredovanje u službi i besplatne stanove.
Kako bi žabice odreagovale da im je neko onda mogao reći da će živjeti u 7-8 malih disfunkcionalnih lonaca gdje će se školovati tamo gdje mogu biti primljeni i da će to naravno morati platiti, da će vjerovatno raditi sve što mogu da prežive bez gotovo ikakvih prava otplačujući na tridesetogodišnji kredit stan koji bi nekad dobili potpuno besplatno ?
Šta bi žabe željne kapitalizma rekle da im je neko odmah rekao da će umjesto odvratnog socijalizma dobiti kapitalizam ali onaj iz 18. i 19 stoljeća u Engleskoj gdje će rintati po 14 sati za bijednu nadnicu?
Mnoge žabe bi iskočile iz tog lonca bježeći glavom bez obzira.
Mnoge su to i uradile pa nas sad ima od Švedske do Južnoafričke Republike od Amerike do Australije.
Doduše ima i onih žaba koje u ovome uživaju.Svoj mazohizam pravdaju nekom slobodom i demokratskim osvještavanjem.Kažu da im je danas bolje jer u onoj velikoj bari nisu mogle slobodno kreketati i razdvajati se na crvene, zelene i plave.
Njihovo mišljenje normalnim žabama nije bitno.
Za njih važi ona stara poslovica koja kaže: «Čega se pametan stidi time se budala ponosi».
Ne dajte da vas skuhaju.