Prije svega,morate znati da je Adi J. psihopata….tako i piše u požutjeloj bolničkoj otpusnici,na par mjesta progorenoj žišcima cigarete…On je Gospodar svog zamišljenog svijeta,jednim pokretom njegove ruke,Rječju ili mišlju-nestaju i nastaju vrste,mora,planete i kalasteri…ima i svoj sistem vrijednosti, koji je za njega, naravno,Sveobuhvatan i Jedinomogućni…priča sa vjetrovima,miješa nove primordijalne čorbe…tako da ćete razumjeti što je tog dana u svom rodnom gradu,ispred policijske stanice,sa po tri hica iz pištolja,usmrtio H. i J…H.i J. su nekrunisani kraljevi mahale,H. rastura heroin,a J, kokain-jedan živi u soliterima sa jedne strane pomenute stanice.a drugi u četvorospratnici pored iste…poznaju ih i organi gonjenja,znaju čime se bave-kao što znaju za većinu sličnih mahalskih prinčeva asfalta,ali šute i ne rade ništa-čak ni ono za što postoje-bar kad su dežurni…uostalom,svi sve znaju i svi šute-čekaju pravo Vrijeme za pravu Stvar,koje stižu presporo-bar za Adija J….pljunuo je na mrtva tijela i nastavio put kući…niko ga nije zaustavljao,tako da je na vrijeme stigao na ručak i podnevne vijesti….Pravda je izvršena,bar za Adija J.,u njegovom svijetu gdje se sve povinuje njegovoj volji…ko zna,možda je taj psihopatološki input izazvao lanac nezaustavljivih događaja u mirijadama paralelnih manjih i većih svijetova…U taj možebitni scenario Adi J. polaže nade,jer onim,sve manjim dijelom,zdravog razuma-ZNA da je realnost samo OVA I JEDNA i strah ga je budućnosti…ipak je on samo wanna be Demijurg…