Zamišljam sebe „neposlušnu“. Kako to zvuči za početak?
Vidim sebe blatnjavu, sa šljemom na glavi, u ležećem stavu, kako pužem ispod neke žice kroz misnko polje, dok neki vojni starješina urliče na mene da to može bolje i brže! Na vojnom poligonu gdje se dokazuju sve vještine i sposobnosti, uz nultu toleranciju na greške, uz obaveznu sankciju. Čujem kako mi dovikuje da sam glupa, nesposobna, treba možda da smršam pa ću kao lastavica preći to „minsko polje“, čujem ucjene, prijetnje, čujem da ću prati pločice do kraja života, čujem svašta! Samo što nisam na vojnoj obuci.
Da li bi mi pomogli?
Da li bi pomogli ženi toj ili bilo kojoj drugoj koja će ujutro otići na posao modra zbog 3 mikrograma soli više u supi?
Hoće li je svi osuđivati u nedogled, njene izbore i to što nije imala vidovnjačke sposobnosti da zna i prije svog rođenja sve moguće reakcije i okidače njenog emotivnog bogalja koji će joj postati dio života na trenutak i sjebati sve u nastavku? Hoće.
Hoće li moći primjeniti treći Njutnov zakon u vlastitu samoodbranu?
Svakom djelovanju (akciji) suprotstavlja se po intenzitetu jednako i suprotno usmjereno djelovanje (reakcija). Djelovanje dvaju tijela jednog na drugo jednako je i suprotno usmjereno.
Neka mi oprosti uvaženi naučnik, ali gospodine fizičar zajebali ste se!
Zato što njen emotivni bogalj, nježni labud od dva metra i stotinjak kila primjenjuje onaj jedan samo njemu poznat u slučaju konstatne mase, intenzitet sile koji je jednak proizvodu mase tijela i ubrzanja koje tijelo dobije djelovanjem te sile. Pa „udarna tačka“ ujutro ide na posao modra ili pod izgovorom gripe ostaje u kućnom pritvoru.
Tu „fiziku“ svi možemo potvrditi kao tačnu i bez formule.
Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog pravolinijskog kretanja sve dok neka sila ne dovede do promjene tog stanja. Taj zakon zove se još i zakon inercije.
Po tom zakonu nameće se pravo da se svaka od nas odbrani. Na izmjenu stanja mirovanja ili mog pravolinijskog kretanja mogu uticati zastrašujuća provjeravanja, prijetnje, ograničavanje slobodnog kretanja i komunikacije po vlastitom izboru sa ljudima iz mog okruženja, apsolutna ili djelimična kontrola čak i pri izboru garderobe.
Davno je prošlo vrijeme kada te pošalju po šipku da je sam ubereš da bi nešto kasnije osjetio njeno djelovanje. Iz sadanašnje perspektive i pri kakvoj takvoj svijesti, to se zove fizičko nasilje nad maloljetnim licem.
Ta maloljetna lica su generacije iza nas ali i naše. Naučene da se nasilje prima. Kasnije se reflektuje kao usvojeni patern pa se u odrasloj dobi i dijeli.
Današnje generacije čuju da je neka teta dobila batine od nekog čike! Ili vide da je mama dobila batine od tate!!!
U takvoj konstrukciji događaja i rečenice se upire prstom na žrtvu, kao krivu, zločestu i neposlušnu onu koja je za batine.
Neće nikada niko reći on je silovao, on je premlatio, on je udario, on je gurnuo, on je maltretira, zlostavlja mentalno, ne. Jer jednostavno balkanskim nebom još uvijek lebdi taj veo „krivice i neposlušnosti“ žene.
Ili je samo razlog taj što smo na času fizike u školi obično zijevali? Jer ko će računati tu silu od 1 Njutna koja tijelu mase „nježnog labuda“ na 1 kilogram daje ubrzanje od 1 m/s2?
Punoljetne i punoljetni, vakcinisane i vakcinisani, školovane i školovani, pismene i pismeni, spretne i spretni, svjesne vlastite vrijednosti i svjesni vlastite snage, bez formula i razmišljanja utapamo se u sili koja masi daje ubrzanje, svaki dan!
https://www.facebook.com/koleovakvakoleonakva/