Dimitrije – Mita Pantić, heroj (propalica) iz kultnog filma Tesna koža je najstariji mlađi referent koji radi u preduzeću čiji je direktor Srećko Šojić, lokalni biznismen. Film je iz 1982. i najbolji je pokazatelj u kakvom se stanju naše društvo nalazilo. Nešto poput kulta Mućki za područje Balkana. Sve skupa bismo i dalje mogli gledati sa jednakim smijehom i zabavom da ovaj film nije jedna velika tragedija. Naime, od te 82. pa do danas u porodicama kakva je bila kod Panitića nije se mnogo toga promjenilo, nego je, evoluiralo u hobotnicu. Sada Sida ima posao. Guli i Sida jer su potrebe djece postale veće.
A sada, molim vas, okrenite se oko sebe i pogledajte pozicije i uloge vaših ukućana. Pantić ima malu plaću koja je nedovoljna za sve obiteljske potrebe i zahtjeve. Najmlađeg sina mu muči škola i snovi o rabljenoj “Hondi”, dok mu je stariji sin vječni apsolvent astronomije, a kći diplomirana pravnica koja bezuspješno traga za poslom. Zajedničko za sve njih jeste da se „grebu“ od Pantićevu malu plaću i vječito mu zvocaju kako unaprijeđenje nikada neće dobiti jer nešto kod njega ne štima. Pantić krade toalet papir iz firme jer ispred kućnog toaleta je uvijek red i svega manjka. Djeca su istripovana stvarima koje bi željeli, a ne mogu imati jer im je ćale nesposoban, a on …evo vam vaše pare, evo vam pare, jebale vas vaše pare…Ludi…
Dakle, Sido draga ti sada stupaš na scenu, stvorila si idiote. Još i u filmu stvarala si idiote i tetošila ih. Stvorila si 3 idiota, i dalje stvaraš idiote. Nije pitanje rođenja nego stvaranja. Uporno, robotizirano, štancaš Sido idiote kao na traci. A, ja te Sido slušam. Gotovo svakodnevno u nekoj novoj ulozi, u nekom novom obliku slušam tvoju priču.
– Znaš, za žensko je ipak drugačije, snaći će se nekako. Pa hajde i ako ne radi, čuj, može sjediti, po kući uvijek ima posla. Nađe momka, hoda. Ali muško, Boga mi, teško. Jadno ono. Po čitav dan televizija, računar. Bojim se za njega. Posla nigdje. Ja mu kažem da se ne brine, gulit ću ja koliko mogu i dokle mogu.
– Ćale, imaš koju paru za nove patike? A, što si dao otkaz pulene naš? De, ćale nemoj me smarati ko onaj tamo, imaš kintu ili nemaš.
Evo vam vaše pare. Evo vam pareeeeee.
A on, spava do 11. Apolon. Niko se ne smije usuditi ući u odaje Apolona kuće. Sida u 07. dok bus ne dođe, ode do prodavnice, uplati hljeb, mlijeko, nešto za doručak, Apolon kad ustane samo skokne da to preuzme. Ne može se on smarati kovanicama, plaćanjem, Sida je sve već regulisala. Ako ona mora raditi ne smiju djeca trpjeti. Ne može im napraviti topli omlet i zato su toliko slabašna, ali opet može koliko može.
– Mali (32 godine) studira. Znaš kako je kod njega fakultet težak, evo koji god posao započne, ne može, ostavi, fakultet je na prvom mjestu. Zna šta mu je prioritet. Mnogo je on pametan, uvijek ga profesori hvale. On kad nauči nešto, spremi, baš ga nauči. Samo teško. Počeo je da sijedi od brige. Ja mu kažem nemoj. Završit ćeš kad završiš. Čemu žurba? Evo i ostali su pozavršavali pa ih eno na birou, neka. Još mi treba da poludiš.
Sido, aktiviraj se, stvaraš idiote. Postaje nepodnošljivo. Sido ko gubavci se povlače. Sido nesposobni su i nezreli. Niko te više ne sluša, ni djeca, ni Pantić, niko.
Ma Sida je budala, bit će njom povuci, a i potegni Boga mi.
Za konkurs