-
Prema neimenovanim izvorima ovih dana jadranskim akvatorijem krstari luksuzna jahta na kojoj se odvijaju „vruće igre“ njenih putnika. Kako se dalje navodi, postoji mogućnost da se na jahti, između ostalih putnika nalaze i Selver Kačavenda zv. Seve – službenik pravoslavne bogoslovije iz Marije Bistrice u Hrvatskoj, zatim osoba inicijala J.K ( Jovan Križanović) – vlasnik farme svinja iz Prusca u BiH, te Stjepan Selmanović zv. Selma koji je sekretar katoličkog centra sa Ravne Gore u Srbiji. –
Sve iz gornjeg dijela teksta ima veze sa istinom koliko i sa zdravim razumom, ali mislim da itekako ima veze sa razumom svih koji se zbog ovakvih naslova odluče na čitanje teksta. Komercijalizacija medija je dovela i do njihove tabloidizacije, što opet dalje, neminovno doprinosi i idiotizaciji konzumenata istih. Učestala je pojava (dez)informisanja o aktivnostima raznih zvijezda čiji su muzički, kao i moralni kvaliteti barem diskutabilni, a sve to je dostupno najširoj populaciji već dovoljno nafilovanoj nacionalizmom, besmislenim referendumima, kvazipatriotizmom i sličnim kategorijama vrlo upitne praktične vrijednosti. Sad, neko će reći da show biznis nema previše veze sa politikom, ali da li je baš tako ? Ozbiljniji počeci turbo folka se mogu povezati sa drugom polovinom osamdesetih, nakon kojih je došla prva polovina devedesetih i sve što je sa njom došlo, a upravo tada i turbo folk doživljava punu ekspanziju. Uostalom, upravo se najveće zvijezde ovog „muzičkog“ pravca najčešće angažuju na političkim promotivnim skupovima. Ljudi dođu da vide i poslušaju besplatno neku od tih zvijezda, pa po cijenu toga, poslušaju i sve ono što im sa tribine prethodno serviraju partijski lideri. I onda se to sve proguta vrlo lako, kao gorka pilula sa mlijekom, a kad se već proguta, onda i djeluje, pa bez problema i partijski lider, a i pjevaljka ili pjevač dobiju sljedbenike koji znaju napamet odpjevati „ Četiri noge dobre, dvije noge loše“. Naravno, to je citat iz Orwellove „Životinjske farme“, što me dovodi do druge kultne knjige, prema kojoj je snimljeni isto tako kultni film – „Fahrenheit 451“. Knjiga govori o društvu u kojem su knjige zabranjene, kao i čitanje i pisanje i sve informacije ljudi dobijaju isključivo preko televizije. Slobodno mišljenje se smatra društveno opasnim, ljudi žive po ustaljenoj matrici uz odsustvo emocija, pa je i sama kontrola takvog društva mnogo lakša. Situacija kakva je kod nas, mislim da bi se mogla nazvati ciljnom ravninom na stazi od slobodnog društva ka takvom totalitarnom društvu. Dobar dio vladajuće garniture čine ljudi koji nikad nisu pročitali ništa, a da to nisu morali. Takvi ljudi su, na žalost, već i među profesorima i pedagozima koji nam vaspitavaju djecu. Reformama školstva se stvara nova, update-ovana generaciju političara. Naime, odobrenje za rad dobijaju fakulteti, na koje ljudi odlaze samo po diplome, odnosno, stvara se generacija političara koji neće čitati ništa – jer ništa neće ni morati. Oni , naravno, ne podnose bolje od sebe, pa bolji od njih ili odlaze odavde, ili se potapaju u depresiju. Opet, sa druge strane, raste armija njihovih sljedbenika zahvaljujući standardima koji im se nameću. Surova je realnost da veliki broj roditelja ulaže u budućnost djece na način da kćerkama kupuju garderobu po uzoru na turbofolkerke, a sinove šalju u teretanu da bi ličili na lokalne dilere. Tako u našim domovima raste broj polica sa šminkom, garderobom i tegovima, a opada broj polica sa knjigama. Za sve to vrijeme i političari i estradnjaci nam, svako na svoj način, gledaju da uzmu i ono malo para što nekim čudom zaradimo, i ubijeđen sam, da je to skoro pa sve što ih i zanima kad je običan puk u pitanju. I jedni i drugi van svojih branši imaju zajedničke prijatelje među „privrednicima“, koje je uglavnom proizvela politika, i među kriminalcima, koji su stvorili veliki broj kako političara, tako i estradnih zvijezda. Svjedoci smo da političari za prikupljanje poena sve češće uzimaju ulogu pjevača, kao i da zvijezde turbofolka nerijetko završavaju u politici. I dok mi blejimo i slijedimo jedne i (ili) druge približavamo se tački kad ćemo, konačno i kasno, kao i napaćene životinje iz „Životinjske farme“ shvatiti da je „već nemoguće raspoznati ko je svinja, a ko čovjek“.
P.S. Ukoliko neko ovo pročita, pa mu baš nije jasan kraj, neka isključi TV, odvoji se od svih vrsta online display-a i za početak nek pročita pomenutu Orwellovu basnu. Možda poslije toga nastavi čitati sličnu literaturu i promijeni svoj život, baš kao i glavni junak iz „Fahreheit 451“. Pa onda, možda, i ne dođemo do te tačke.