Napisala sam neki dan OTVORENO PISMO NAČELNIKU OPĆINE GORAŽDE i poslala mu ga na općinski (hotmail?)!
Poštovani načelniče moje čaršije, dr.sci. Muhamede Ramoviću, načelniče Općine Goražde,
pozivam vas da jednog dana nađete vremena i sa mnom i sa moje dvije djevojčice pođete u šetnju našim lijepim i uređenim gradom. Ovih dana, kada to vama odgovara.
Krenućemo iz moje ulice Šatorak, jedne od najstarijih ulica u čaršiji. Imamo dvije opcije, ili da idemo cestom ili da idemo Drinom.
Ako krenemo Drinom, na “Iranskom šetalištu” truckaće nam se kolica non-stop, tako da nećemo imati problema sa bebom u kolicima, ali će starija djevojčica najvjerovatnije dva do tri puta zapeti u neku od rupa. Ako idemo u pravcu Baćanskog mosta, situacija je još gora, rupa do rupe. Ako idemo u pravcu Pješačkog mosta, doći ćemo do stepenica kod Kemaksa i moraćemo zamoliti taksiste da pomognu da se iznesu kolica i djeca, jer to majka ne može sama. Zbog toga ćemo najvjerovatnije izaći uz Mašalin potok, malo uzbrdo gurati kolica i vući dijete za ruku.
Druga nam je opcija da sa Šatorka idemo cestom prema čaršiji. Odmah na startu ćemo morati da vozimo slalom ili bolje je reći veleslalom. Trotuari su tako uski da jedva prolaze dječija kolica, tako da vrlo često kolica moraju da se voze kolovozom. Tamo gdje su trotuari malo širi, obično su parkirana vozila, ili su u kupovini ili su na sijelu. Tako da majka sa kolicima i sa djecom od Šatorka do Trga u MZ Stara čaršija, mora da odlično vozi slalom. A ponegdje i spust.
Kada konačno, dragi načelniče, dođemo na Trg branilaca našeg grada heroja, ostanemo bez teksta. Obično nam kolica upadnu u rupu, tako da biramo da idemo desnom stranom, pored parkinga kod hotela. O ulici Kulina Bana da ne pričam. Neki dan sam vidjela mladu majku koja svojoj iskusnoj majci koja vozi kolica s bebom na ćošku kod česme govori: “Mama, kako to voziš! “ Žena je morala da vozi ulicom, nema druge opcije. Radi se o centru grada.
U ulici Maršala Tita koju ste pred izbore asfaltirali predizbornim asfaltom (“jer šta je asfalt ako nije predizborni”) ostavili ste visoke ivičnjake, tako da majke s kolicima i invalidi ne mogu da se popenju na trotuar. Ponovo moraju ići kolovozom. To je novi asfalt, možete misliti kakvi su ivičnjaci na starim ulicama. Ne znam samo ko vam je projektovao i koji je fakultet završio, i gdje je ta osoba bila kada su predavali na temu sigurnosti pješaka u saobraćaju. A koliko znam, mi na birou imamo jako stručnih i obrazovanih kadrova, koji su to učili a niko ih ne pita za savjet.
O ostalim ulicama, vožnji preko Donjeg mosta, raskrsnici kod Ferala i šetnji prema Gradskoj dvorani, da ne pišem. To vidite iz auta. Da ne bih opisivala sve probleme s kojima se u šetnji susrećemo, ja bih vas pozvala da jednog dana izađete iz auta i sa mnom i moje dvije djevojčice prošetate našom čaršijom, kad god to vama odgovara u skorije vrijeme, kako bi ste se upoznali sa problemima svojih sugrađanki i razmislili kako da ih što prije riješite. Dolazi lijepo vrijeme, i, hvala Bogu, u Goraždu je odnedavno vrlo gust saobraćaj majki sa dječijim kolicima. Učinili bi ste mi veliko zadovoljstvo.
Unaprijed zahvalna Goraždanka,
Delila Klovo Kajić
I nije mi odgovorio…..
Prenijeli su pismo mnogi portali. Bilo je nekoliko komentara tipa šta ona hoće: “kako majke iz sela XY hodaju sa kolicima” (karakterišem pod patetika), “kod Ferala prema Dvorani i kod česme nikad nije ni bio troturar” (karakterišem pod elementarno nepoznavanje užeg jezgra grada), “nekima ništa ne valjda, pored ovoliko zaposlenosti ona našla da iznosi negativnosti koje se daju lako riješiti” (karakterišem pod “gospođo iz centrale, znate li kad će se riješiti jer čekamo već deset godina?), “pa i prije ovog načelnika je sve ovo ovako bilo” (karakterišem pod valjda je ok da ovo ovako bude još deset godina, jerbo je ovaj došao u mandat prije sedam godina…)….. To su bili negativni komentari, od hiljade ostalih imam lajk. Dok se raja ne pokrene, i to je ok.