Veliki broj odluka Ustavnog suda koje institucije na cijelom teritoriju BiH nisu izvršili svjedoči u prilog tome da za nepoštivanje odluka Ustavnog suda nije potreban referendum, već je dovoljno da se te odluke izignoriraju. Sjetimo se samo odluke Ustavnog suda o promjeni izbornog zakona za Mostar. Pa čemu onda najava referendum i bacanje novca na njegovu organizaciju kad Tužilaštvo BiH dosad nije podiglo nijednu optužnicu za neizvršavanje odluka Ustavnog suda?
Da li se odlukom da se u Prijedlogu zakona o praznicima među vjerskim praznicima za pravoslavce nađe i Sv. Stefan, koji je krsna slava RS-a, želi osigurati da 9. januar bude neradni dan u RS-u, pa bilo to kao državni ili kao vjerski praznik?
Najnoviji Dodikov referendum isprovociralo je podnošenjem zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o praznicima ovog entiteta i to u dijelu koji se odnosi na proslavu Dana RS, 9. januara. Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je 2013. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH gdje osporava ovaj datum jer, kako je rekao, nije u skladu sa Ustavom BiH. Kao razlog naveo je da se na Dan RS-a, 9. januar, obilježava i krsna slava Sv. Stefana. Time ne samo da se dan RS-a pretvorio u vjerski praznik, već vrijeđa vjerska osjećanja i drugih građana nesrpske nacionalnosti.
S tim u vezi Narodna skupština je utvrdila deklaraciju kojom se želi preduhitriti eventualna odluka Ustavnog suda. Narodna skupština upozorava u deklaraciji na to da neće ukidati Dan RS, ukoliko bi Ustavni sud BiH eventualno donio odluku kojom se 9. januar kao praznik proglašava neustavnim. NS negira da su praznici RS-a utemeljeni na načelu diskriminacije te da ugrožavaju nacionalni i vjerski identitet jednog od tri konstitutivna naroda.
Krajem septembra 2015. na Ustavnom sudu BiH završena je rasprava po ovom pitanju, a odluka bi trebala biti donesena na narednoj sjednici.
Do sada ništa nije sporno. Neko je podnio apelaciju, suprotna strana se žalila, a Ustavni sud treba da donese odluku koju sve institucije moraju poštovati i izvršiti.
Međutim, kakva je situacija inače s poštivanjem i izvršavanjem odluka Ustavnog BiH.
Ustavom BiH je propisano da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće. Usvajanjem Krivičnog zakona BiH 2003. godine, neprovođenje odluka Ustavnog suda je postalo krivično djelo i utvrđen je mehanizam za kažnjavanje onih koji te odluke ne izvršavaju. Međutim, nosioci političkih i javnih funkcija gotovo nikada ne odgovaraju pred zakonom zbog nepoštovanja i neprovođenja odluka. Državne i entitetske političke institucije, kao i pojedini kantoni i općine jednostavno ignoriraju određene odluke Ustavnog suda.
Ustavni sud BiH je od 2003. godine Tužilaštvu proslijedio 85 predmeta u kojima njegove odluke nisu provedene, no Tužilaštvo BiH nije podiglo niti jednu optužnicu. I dok traje uzajamno prebacivanje krivice odluke Suda ostaju neprovedene, a odgovorni nekažnjeni.
Jedna od tih odluka je i ona kojom se Parlamentu BiH nalaže da promjeni Izborni zakon BiH u djelu kojim se regulira način izbora vijećnika u Gradsko vijeće Mostar. To je dovelo do dvostrukog odgađanja lokalnih izbora za gradonačelnika i gradsko vijeće Mostara.
Dakle, ako je na cijelom teritoriju BiH rasprostranjena praksa da se presude Ustavnog suda ne izvršavaju postavlja se pitanje kome i zašto onda treba provođenje referenduma kojim bi se samo potvrdila ustaljena praksa institucija da ne poštuju odluke Ustavnog suda.
Praksa je dakle pokazala da za nepoštivanje odluka Ustavnog suda nije potreban nikakav referendum već je dovoljno da institucije ignoriraju određenu odluku, a za to još neće snositi nikakvu odgovornost. Sve ovo potkrepljuje sumnje da se referendum i ovaj put služi samo da bi se pažnja građana s loše ekonomske situacije skrenula na nebitne teme.
Da i sami inicijatori referenduma znaju da od toga neće biti ništa svjedoči i njihov nemar da ponude odgovor na pitanje šta će biti nakon referenduma. Oni su svjesni da do referenduma neće ni doći pa zašto se onda uopće i truditi da smišljaju odgovor šta nakon toga.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine utvrdilo je Prijedlog zakona o neradnim danima u vrijeme vjerskih praznika. Ovim prijedlogom je određen podjednak broj neradnih dana tokom godine za obilježavanje vjerskih praznika za muslimane, pravoslavce, katolike, Jevreje i pripadnike svih ostalih vjera u Bosni i Hercegovini. Izbor kojih pet praznika će to biti prepušten je vjerskim zajednicama u BiH.
Pravoslavna crkva je odlučila da za pravoslavce neradni dani budu Božić, Sveti arhiđakon Stefan, Duhovi, Veliki petak i Vaskrs.
Iako na prvi pogled izgleda da ovaj zakon nema nikakve veze sa referendumom zanimljivo je da je među praznicima za pravoslavce i krsna slava Sv. Stefan koja se obilježava 9. januara i koja je slučajno i krsna slava Republike Srpske. Izbor upravo ove krsne slave kao zajedničke slave za sve pravoslavce u BiH je još interesantniji kada se zna da to nije jedna od najčešćih slava bh. pravoslavnih porodica.
Da li su inicijatori referenduma, sumnjajući da će on ikad biti proveden, preko vjerskih praznika osigurali da Dan Republike Srpske, 9. januar ipak bude neradni dan u RS-u, bilo kao vjerski ili kao državni praznik?