Nastavak
OCR programi
Optical Character Recognition, odnosno OCR programi, skenirane tekstove pretvaraju u tekst u Wordu. Program „čita“ tekst sa fotografije, ali ne pomoću vještačke inteligencije koja pretpostavlja značenje i smislom popunjava nečitke riječi, već pomoću upoređivanja grafičkog oblika sa zadatim definicijama različitih karaktera.
Nekad slovo „i“ pročita kao uzvičnik ili tačka-zarez, ili osmicu pročita kao trojku, ali ipak značajno olakšava posao kod prevođenja skeniranih dokumenata (i PDF-ova skeniranih dokumenata). U jednom takvom alatu, Abbyy Fine Readeru, pomoću jednostavnih alata moguće je „narediti“ programu da određene stvari pročita kao tabelu, fotografiju, ili običan tekst, kao i na druge načine pomagati računaru da tekst „izvuče“ iz slike.
Format
Formatom nazivamo više stvari.
Kao prvo, označava format datoteke, odnosno fajla, gdje je oznaka formata – mp3, jpg, exe, doc, pdf, i tako dalje.
U Wordu i sličnim programima, format je i veličina „papira“– A4, Legal, A3, A5, i tako dalje.
A sam tekst na toj površini je na određeni način raspoređen – formatiran.
U tom smislu, format su i margine, proredi, oblik i veličina fonta, tabele, sadržaji, i tako dalje.
Tako za svaki dokument postoje tri formata – format datoteke, format dokumenta, i format teksta. Format datoteke i format dokumenta su želja klijenta (npr. A4 u PDF-u), samo je format teksta zadatak prevodioca.
Pravilo je da format koji dobiješ bude format koji vraćaš. Međutim, u praksi se dešava da klijent pošalje dokument koji je iz PDF formata nevješto prebačen u Word format. Naoko, sve je normalno, ali čim se nešto pipne u tekstu, tekst se razbježi na nepredvidive načine. U tom slučaju, kada je rizično kucati preko originala, prevod se radi u novom dokumentu. Tu se na samom početku utvrđuju osobine formata – format podloge, orjentacija, margine, fontovi i stilovi, i tako dalje. Za to je potrebno poznavati Word i srodne alate, jer drugačije nećeš znati pravilno prepoznati elemente formata koji treba da oponašaš. Svako koga mrzi da to radi, i ko se drži očigledno loše formatiranog originalnog dokumenta, mogao bi se braniti riječima – kako sam dobio, tako sam i vratio – međutim, to je djetinjast pokušaj da se opravda javašluk.
Biografija i komunikacija sa klijentima
Prevodilac uopšte ne mora da se susretne sa poslodavcem ili klijentom da bi radio svoj posao. Sve može ići preko interneta, pošte i računa u banci, što znači da je komunikacija koju imaš ujedno i jedini način da se predstaviš. Svako slovo koje pošalješ gradi sliku o tebi. Ne koristi adrese poput Vragolica90 ili HaskeXXX. Ne pretjeruj sa interpunkcijom i emotikonima. Smajli tu i tamo je okej. Ako želiš nešto istaći i naglasiti, učini to riječima, jer to je ionako tvoja uža specijalnost. To ne znači da moraš kititi tekst kao za svadbu, već da si tu da pristojno, a opet u dobroj volji i raspoloženju, uradiš posao.
Pristojno, sažeto, i konkretno.
Takav treba da ti je i CV. Na svojoj biografiji pokaži koliko vladaš formatima, koliko detaljno kontrolišeš greške u gramatici i kucanju, kako oblikuješ rečenice, izdvajaš bitno od sporednog…Za poslove usmenog prevođenja je dobro uvrstiti i fotografiju u biografiju, dok za pismeno prevođenje to nema nikakvog značaja. Istakni kontakt informacije, da u oči upadaju adresa i broj telefona, jezici koje koristiš, kao i informacija o tvojoj mobilnosti – da li koristiš automobil, ili možda invalidska kolica. To su informacije o tvojoj dostupnosti, i kad zatrebaš, čim te kliknu da vide broj na koji te mogu dobiti.
Zatim piši o školovanju.
Ne spominji osnovnu školu, osim ako si se školovao u inostranstvu, pogotovo u zemlji čiji jezik koristiš. Ako imaš fakultet, ne spominji ni srednju školu, osim ako je po nečem posebna ili je takođe pohađana u inostranstvu. Navedi područja aktivnog interesovanja (umjetnost, zanat, astronomija), jer to može biti jednako važna referenca kao i školovanje. Navedi sve što te ozbiljnije kvalifikuje kao upućenog u datu oblast.
Potom navedi radno iskustvo. Kreni od posljednjeg angažmana. U par rečenica dočaraj šta je bio tvoj zadatak i kako si se snalazio. Greške ne spominji, na njima si učio za ovo što si danas. Ako nemaš radnog iskustva, sam ga stvori. Prevedi po stranicu nekoliko različitih tekstova. Stranicu ugovora, stranicu zakona, članak iz novina, i pošalji uparene originale i svoje najbolje prevode. Pošalji ih kao dotjeran PDF. Pokaži kako znaš srediti dokumente da budu ugodni za čitanje, jednostavni za otvaranje i lagani za rukovanje (bez previše megabajta).
Ljude ne čitaju tvoju biografiju da bi te osuđivali, već da bi u tebi pronašli odgovarajuću osobu za posao. Predstavi se onako kako bi volio da se prevodilac predstavi tebi.
Cijeni tuđe vrijeme i želju da te kontaktira. Reci hvala za svaku ponudu, bez obzira da li je prihvataš. Svako ko te kontaktira je tvoj potencijalni poslodavac iako te ne poznaje i ne zna da li može da ti vjeruje. Iznenadiće te kako velike, ogromne, mogu biti stvari koje ti nepoznati ljudi povjere. Radićeš na ugovorima sa iznosima od kojih ti se vrti u glavi. Prevodićeš pregovore u kojima pogrešan ton, a ne pogrešna riječ, mogu uticati na konačni ishod nečijih dragocjenih napora. Pronalazićeš greške koje bi klijentu inače promakle i napravile štetu. Ne glumi umišljenog „profesionalca“. Budi pristupačan, na usluzi, i na raspolaganju sa svim svojim sposobnostima, jer tvoj zadatak je da služiš ljudima, ne da im soliš pamet. Neka se to vidi iz tvoje biografije.
Pošalji biografiju svim prevodilačkim agencijama u regionu, a na internetu se uključi u prevodilačke zajednice i berze rada. Otvori račun u banci, PayPal ili neki sličan nalog. Informiši se o zakonima koji uređuju tvoje zanimanje i prihode.
Radni prostor
Prevodilački rad, naročito od kuće, znači da ti treba određeni stepen udobnosti, praktičnosti i mira. Treba ti radni sto sa dovoljno prostora za skener/štampač, ekran od najmanje 17 inča, tastatura i miš, iako koristiš laptop. Treba ti dobra stolica. Ne mora biti najskuplja, ali mora biti najudobnija. To ne može biti trpezarijska stolica, mora imati mehanizam koji omogućava različite položaje. Mnogo ćeš sati provesti na toj stolici. Zadnjica i leđa treba da dišu, da mogu da se promeškolje, promijene ugao i položaj, i tu ne treba praviti kompromise.
Trebaju ti i različiti izvori svjetlosti. Prirodna svjetlost, stona lampa, svjetlo u pozadini – da ne ćoretaš i ne opterećuješ vid. Svakih petnaestak minuta valja pogledati kroz prozor, daleko u horizont, i tako oku dati da se oslobodi od radnji koje obavlja dok zuriš u monitor.
Međutim, kakva god da ti je stolica, stradaće ti kičma. To je neizbježno. Svako ko satima sjedi oštećuje kičmu, a ti je dodatno opterećuješ specifičnim „kucačkim“ obavezama ruku.
Zato je neophodno da koristiš neki oblik vježbe za kičmeni stub. Joga, pilates, nešto što omogućava istezanje i jačanje mišića koji te drže na okupu. Mišići abdomena se takođe opuštaju pa dobiješ stomačić i kada mu nije vrijeme. Desetak minuta vježbe je sasvim dovoljno da se popraviš, razbistriš, nadišeš i otreseš teret sa ramena. Svakih sat vremena treba, ako ništa, ustati i prošetati po kući ili otplesati uz jednu numeru sa radija.
Samo tako je moguće od sebe očekivati mentalnu prisebnost, kreativnost i posvećenost. Stručni dokument na stotinu stranica djeluje obeshrabrujuće ako ga trebaš prevoditi u vlažnom podrumu na sporom kompjuteru, na neudobnoj stolici.
Zbog specifične pogrbljenosti prilikom kucanja na laptopu, svaki duži rad nalaže sto, stolicu, jasnu svjetlost, tastatutu i monitor u visini očiju. To može biti laptop podignut na kutiju, važno je samo da je kičma uspravljena a ruke opuštene na tastaturi.
Nastaviće se
Prethodni tekst o prevodilaštvu