Kao i svaka razumna žena u BiH, krenem se ja nedavno finansijski preračunavati mogu li nakon više od 10 godina radnog staža, nekih 20 i nešto godina školovanja i najvišeg naučnog zvanja, dozvoliti sebi luksuz još jednog djeteta, ispunjenje najvećeg zadatka kojeg nam priroda ostavi- proste reprodukcije i produženja vrste. Da, imam već jedno, ali nekako mi minimum još jedno. Prirodni sat otkucava, vremena nema, ni za mene i ni za mog koju godinu starijeg muža….
Eh onda ja iščitam Zakon o socijalnoj zaštiti i zaštiti porodica sa djecom i saznam da odlaskom na porodiljski doput mogu imati maksimalno prosjek plate kantona u kojem živim. Razočarana sam, ljuta, obeshrabrena…
Dalje istraživanje mi pokaže da do 2012. godine do dolaska na vlast ovih koji se busaju da su socijal-demokrate, što valjda znači socijalno osjetljiviji, taj zakon je predviđao da žene u vrijeme porodiljskog odsustva imau 90% od prosjeka svoje plate u zadnjih šest mjeseci. A onda su se ti i takvi dosjetili da uštede, da napadnu onde gdje nikakve odbrane i pobune neće biti, neorganizirane žene, zaokupljene radom, školovanjem, preživljavanjem. Izmjena je dodala novu rečenicu koja glasi da u slučaju kad žena ima prosjek plate veći od prosjeka plate kantona, da onda dobiva prosječni iznos plate kantona.
Mudro, mudro……poručimo ženama da ne trebaju napredovati, obrazovati se, da ne trebaju raditi bolje poslove, oslabimo ih, ponizimo ih. Jer ja se tako osjećam…..razmišljam o primjerima nekih koji eto malo malo odu na bolovanje (s razlogom ili ne) ponekad zbog mamurluka od prethodne noći, pa oni za takvo bolovanje imaju 80 do 90% svoje plate. Ali žena, koja ode na porodiljsko, eh ona zaboga ne može imati više od prosječne plate kantona (nekih 700 KM).
I onda shvatim da kad su te izmjene donesene, za koje su bogami ruke digle i vrle zastupnice još vrlijih stranaka, niko nije reagaovao……
Nastojala ostvariti kontakt sa nekim političkim strankama (ali i NVO-ima) koje su se činile i pisale preko društvenih mreža da su otvorene za mišljenja građana, napisala nekoliko mailova u njima predstavila šta i kako je to uređeno u susjednim zemljama (Srbiji i Hrvatskoj) te u evropskim zemljama. Usput, u komšijskoj nam Srbiji, žene imaju 100% iznos svoje plate za vrijeme porodiljskog, dok u susjednoj Hrvatskoj 100% prvih 6 mjeseci a drugih 6 mjeseci određeni iznos oko 2.500-3000 kuna.
Naravno odgovora nisam nikad dobila. Eto, nekako bih voljela naći bar jedno udruženje kojem je ovo zanimljiva tema, druge koji smatraju da se vrijedi boriti, za generacije mladih žena koje dolaze i koje ne trebaju biti ponižene u najdivnijim trenutcima svog života- majčinstvu.
Do tada, imajući u vidu da živim kao i većina drugih, sa stambenim kreditom i drugim minusima, razmišljam kad se najranije mogu vratiti na posao…..Je li humanije ostaviti bebu sa dva –tri mjeseca i početi raditi, ili ovo veliko dijete i sve nas uskratiti za sve osim hrane nasušne??
za konkurs