Tamo..ovamo. Igraju se. Igraju se našim sudbinama. Šatrologiju pucaju, lome nas na „teškim“ temama, bacaju prašinu u oči. Šatro, vode računa o vitalnim nacionalnim interesima, šatro nas brane, šatro nas vode ka boljem sutra. Zar zaista, vjeruju u to..zar, zaista, mi vjerujemo u to? Koliki mazlumi moramo biti da vjerujemo, da se nadamo? Šatrologiju znamo..sve znamo. Zar, zaista, misle da smo toliko plitki, toliko jadni? Jesu, dosta su toga uspjeli…Jesu, sunovratili su nas, ne možemo dublje, ne možemo više blata progutati, do grla nam je. Jesu, omotali su nas u celofan straha, očaja i beznađa. Bojimo se, strahujemo..od svake kiše, svakog nevremena, svakog bijesa prirode, svakog bijesa „moćnika“, pa i onih najmanjih, onih jadova, beskičmenjaka, što , nastoje da upravljaju našim strahovima, našim fobijama. Nastoje ubiti svaku slobodnu misao, nastoje nas gurnuti još dublje, gurnuti nogom, jače, u tu baru, tu lokvu beznađa i apatije. To im paše, to ih hrani, to im daje snagu.
Ne mogu se dogovoriti. Ne mogu podijeliti fotelje. Ne mogu, šatro. Nema više Karadžića, Mladića..nema više Tuđmana i Šuška..nema više mudžahedina i islamskih terorista. No, tu su svi strahovi, tu su sve mržnje, tu su sve predrasude. Tu je strah Srba, tu je želja Bošnjaka, tu je ambicija Hrvata, tu je i aspiracija „ostalih“. Tu je neki Sejdić, neki Finci, tu je neka Evropa, šta hoće, šta oni hoće? Šta hoće ti, obespravljeni, radnici, šta hoće ti penzioneri, šta hoće ti prosvjetni radnici? Šta hoće svi ti ljudi?
Skupa odijela, igle za kravate, egzotična putovanja, limuzine. Super. Baš krasno. Lijepe cu i cifre na računima, lijep je i osjećaj zapucati na Alpe i skijati, a pored tebe holivudske zvijezde, pored tebe Seve, sa svojim osmijehom, pored tebe Ceca, sa svojim dekolteom, pa i kumovi iz Palerma. Lijepo je, vjerujem…bilo bi i meni. Ali, dosta je. Dosta je. Stvarno je dosta. Rudari ginu, kuće nam klize, šume nam gore, doktori bježe, mladi sanjaju da razgule bilo gdje, svi gledamo da spičimo bilo gdje. Dosta je. Stvarno je dosta. Trpimo mi, Bosanci i Hecegovci, svašta…poput stoke..podnosimo svakakve pošasti, ratove i gluposti. Ali, nepravdu i bahatost, teško. Ustaćemo, popljuvani, izvarani, podijeljeni, zavađeni. Ali, ustaćemo. Tada zaboravite Alpe, zaboravite limuzine, nek vam, na kraj pameti, ne budu plaće i beneficije, neki bijeli hljebovi i naknade. Tada se pozabavite svojom savješću, ako je imate. Tada se zamislite. Tada se upitajte. Gdje ste doveli ovaj narod, šta ste uradili, šta ste pokušali da uradite?
Da. Doći će Papa. Doći će i mnogi drugi. Sviraće i poznate svjetske zvijezde..i u Sarajevu i svugdje. Biće i filmski festivali, doći će mnogi prijatelji ove zemlje. No., ne zbog vas. Ne zbog vas, nego zbog nas. Nas, koji vam i dajemo to pravo da nas vodite, da odlučujete, da gospodarite. Ali i nas, koji vam to možemo uskratiti…nas, koji vam to možemo oduzeti, bilo kada, na bilo koji način. Krajnje je vrijeme da radite svoj posao, šta god da ste..lažni nacionalisti, lažni socijaldemokrati, lažni liberali..šta god. Krajnje je vrijeme da radite svoj posao. Vrijeme ističe…Šapat je ovo. Šapat, kao molba. Šapat , kao apel. Vremenom se i šapat pretvori u galamu, u buku…I više nije šapat. Najmanje je šapat…