Izbori su u nedjelju i konačno će završiti ova gadljiva parada laži, licemjerja, bajki i ljudi nedoraslih poslu kojim bi da se bave. Svi podsjećaju jedni na druge jer se svi bore za vlast, a ne za narod. Koriste, sada već decenijama, iste fraze i prodaju iste floskule, a ja sanjam drugačiju zemlju od one koju mi oni nude. I da se ne zavaravamo da su oni neka posebna kasta i da su oni odgovorni za stanje u kojem se nalazimo. To nije istina. Naši političari su samo vjerna slika našeg odraza u ogledalu. Oni dolaze iz ovog naroda, oni su slika ovog naroda, oni su njegovi reprezentativni primjerci i oni su isti kao mi. Ništa oni nisu nemoralniji, pokvareniji, licemjerniji, nepošteniji i slično od naroda iz kojeg su iznikli. Iznikli su na našu sliku i priliku jer i ne može biti drugačije.
Kada kažem da sanjam drugačiju zemlju, onda to znači da sanjam, prije svega, drugačije ljude jer zemlju čine ljudi. Sanjam ljude sa drugačijim moralnim vrijednostima nego što je to danas, sanjam ljude koji su solidarni, sanjam ljude koji su željni znanja, a ne diploma. Sanjam mladost koja je buntovna, a ne da kukavički bježi preko granice jer niko nije poturio leđa za nju. Sanjam mladost koja ne govori da nešto treba i da nešto želi čekajući da to nešto za njih napravi neko drugi, nego koja govori „Hajdemo“ i onda to i uradi.
Sanjam ljude koji će pomoći nekome u stvarnosti, a ne samo preko facebooka i instagrama. Sanjam ljude sa stavom, a ne sa facebook statusom i tweetom. Sanjam ljude koji će imati donju crtu principa ispod koje ne idu za ličnu korist.
Sanjam zemlju u kojoj se ljudi udružuju u rad za opšte dobro ne gledajući kakvu bi ličnu korist od toga mogli imati. Sanjam zemlju u kojoj će stid lopova biti gora kazna od zatvorske koju treba da izdrži. Sanjam zemlju u kojoj nije normalno i nije moralno biti u talu. Sanjam zemlju koja će biti u stanju stvoriti takve ljude koji će organizovano krenuti u nenasilnu borbu spremni da za opšte dobro i dobro svojih prijatelja sve izgube, a da nemaju nikakvu korist. Sanjam zemlju u kojoj će svrha medija biti da narodu podignu samopouzdanje, povećaju znanje, informišu nas ili na civilizovan način zabave, a ne da zarađuju na našoj nesreći plasirajući samo negativnu stranu života ili stvarajući zvijezde od ljudi koji bi u svakoj normalnoj zajednici bili na marginama društva.
Sanjam zemlju u kojoj radnici ne prodaju svoje dostojanstvo nego se radnički borbeno bore za svoja prava bez popuštanja. Sanjam zemlju u kojoj djeca jesu djeca, a ne sredstvo prezentacije moći i kompleksa svojih roditelja. Djeca treba da imaju djetinjstvo, a ne sliku za ponos roditelja na društvenim mrežama.
Sanjam zemlju u kojoj je cilj obrazovanja znanje i u kojoj se akademska zvanja ne kupuju na ulici ili u stranci. Sanjam zemlju u kojoj kultura i nauka zauzimaju vrh piramide ugleda u društvu, a sport je stimulisan besplatnim sportskim terenima, a ne tzv. „balonima“ sa plaćenim terminom ili benzinskim pumpama i zgradama na mjestima gdje su nekada klinci šutirali loptu ili se igrali žmurke.
Sanjam zemlju u kojoj ljudi rade i od rada žive. Sanjam zemlju u kojoj smo svi braća jer je i Bogu svejedno krstimo se ili klanjamo i važno mu je samo kakvi smo ljudi, a da bi bili ljudi u svakom čovjeku moramo prije svega gledati čovjeka i brata i truditi se da mu pomognemo.
Sanjam zemlju u kojoj žive djeca i mladi koji poštuju starije i u kojoj se obraz ne prodaje za kesu bombona i gajbu piva. Sanjam zemlju koja je takva prema svom narodu da imate razlog ustati kako bi joj pozdravili himnu. Sanjam zemlju takvih ljudi koji ne čekaju da se stvari same dese nego stvaraju sami svoju bolju sadašnjost i budućnost. Sanjam zemlju u kojoj svaka inostrana fukara neće moći naređivati šta da radimo i kako da se ponašamo. Sanjam zemlju kojoj druge zemlje neće biti uzor nego ćemo je graditi tako da mi drugima budemo uzor. Ne želim da se moja zemlja poredi ni sa Švedskom, ni Njemačkom, ni Norveškom, a niti sa Ruandom, Angolom ili Kongom. Želim da se oni porede sa nama.
Sanjam zemlju u kojoj je zdravlje naše djece i nas samih ispred nacionalnih interesa njene administrativne podjele. Sanjam da svaki čovjek u ovoj zemlji ima pravo na najbolju moguću zdravstvenu zaštitu besplatno. Sanjam zemlju u kojoj ljudi hodaju ponosni na naša zajednička, ali i lična djela, a ne da se ponosimo stvarima na koje nismo imali nikakvog uticaja kao što su nacija, vjera, spol ili slično. Sanjam zemlju u kojoj ljudi zajedno stvaraju, a ne rastvaraju. Sanjam zemlju u kojoj ljudi žele da izgrade društvo boljeg sistema vrijednosti i društvo drugačijih moralnih normi i shvatanja. Sanjam zemlju u kojoj ljudi ostvaruju, sa godinama, civilizacijski napredak, a ne proizvode civilizacijski nazadak.
Sanjam zemlju u kojoj ljudi imaju taj nivo znanja, svijesti, solidarnosti, nesebičnosti i hrabrosti da je svakim danom čine boljom, a ne da je svakim danom čine gorom.
Sanjam zemlju u kojoj bi u nedjelju na izborima birali između više puteva u naše bolje sutra na kojem ćemo svi zajedno vrijedno raditi ne čekajući da nam bolja budućnost padne sa neba i da je neko drugi stvori za nas. Ipak izađite na izbore u nedjelju i glasajte za onoga za koga mislite da je najmanje zlo jer to je minimum naše obaveze prema sebi, porodici, društvu i zemlji u kojoj živimo. Nakon toga ću i dalje nastaviti sanjati da ćemo jednog dana postati bolji ljudi, koji stvaraju još bolje ljude u boljem i pametnijem društvu, koje gradimo zajedno za sebe i našu djecu.