Za sve one koji se pitaju zašto je ponedjeljak neradni dan: Razlog je što se sutra u Federaciji Bosne i Hercegovine obilježava Dan nezavisnosti. Tako je dogovoreno. I dok je u ovom entitetu zajedničke nam domovine slijedeći dan proglašen neradnim, u Republici Srpskoj ovaj će dan biti kao i svaki drugi. Oni su svoj dan nezavisnosti proslavili u januaru.
Kako to, pitate se? Pa zar mi nismo jedna država? – Pa šta ja znam. Valjda.
Mnogo se ljudi sjeća tog 29. februara 1992. godine kao da je jučer bilo. Tog dana održan je Referendum o nezavisnosti BiH i od 64,31% birača s pravom glasa koji su uzeli učešće, njih 99,44% je glasalo za nezavisnost. Od tada taj dan slavimo kao praznik.
No, ne znam da li je do datuma (ipak, 29. februar je zastupljen u kalendaru samo svake četvrte godine) ili je neka viša sila u pitanju, ali ono što je potom uslijedilo bilo je sve samo ne „period nezavisnosti“, i trajalo je tačno do sljedeće prestupne godine.
Čudna je naša sudbina.
Ne znam za vas, ali ja često razmišljam o tome šta bi recimo bilo da nam Dan nezavisnosti pada na neki dan koji bi svima bio po volji. Na ljeto, recimo. Ne proljeće, ne jesen, ne zimu, ljeto. Bosanskohercegovačka ljeta su lijepa.
Proljeće kod nas je doba godine kad se snijeg, koji se cijelu zimu taloži na trotoarima i nedovoljno osvijetljenim uličicama, počinje topiti i za sobom ostavlja prljavštinu i nered. To je ono doba godine kad hodajući ulicom vidite samo uprljane fasade na kućama, golo drveće kroz koje sija sunce i nemilosrdno obasjava sve papiriće i opuške koje je tokom zime pokrivao snijeg. Doba apstinencije od dnevne svjetlosti i upravljanje zimskog sivila našim raspoloženjem. Doba kad se u osjetljive đonove naše proljetne obuće ubada šljunak koji je posipan po cestama, jer još uvijek postoji mogućnost da nas ‘iznenade‘ padavine.
Nije ni čudno što smo u proljeće nervozni i svadljivi, što ne podnosimo jedni druge, što ne shvatamo da smo jedan narod, u istim mukama. Što rušimo i uništavamo.
Ljeto, naprimjer, je ono doba godine kada odmah pri izlasku iz kuće osjetite tople zrake sunca na licu i kada vam količina dnevne svjetlosti popravi rasploženje. Doba kad sve cvjeta i kad se čuje cvrkut ptica. Kad u vašem omiljenom kafiću naručite kafu i kad se konobaru zahvalite, a on vam uzvrati osmijehom. Kad na putu do posla vidite mnoštvo nasmijanih lica i kad se u predvečerje vraćate kući i dalje poletni, raspoloženi i nasmijani.
I sad zamislite takvu BiH. Ujedinjenu. Bez brige o podjelama. BiH u kojoj vas niko ne osuđuje zbog onog što jeste, gdje nema pitanja o nacionalnosti i vjeroispovijesti. BiH u kojoj niko ne mora razmišljati o tome šta će praviti za ručak, jer i ako ne bude volje za pripremu istog, ima se novca za odlazak u restoran. BiH u kojoj se niko ne mora opterećavati stvarima poput zdravstvenog osiguranja, kreditima i kamatama, nego o tome gdje će ove godine putovati ili šta će kupiti. Možda neki novi TV, auto, stan? Zamislite BiH u kojoj je dopušteno maštati i imati snove. BiH u kojoj je moguće biti sretan.
Zamislite BiH kao jedan divan ljetni dan… I poželite jedni drugima sve najljepše.