Si Đinping je na nevjerovatno lak način uspjeo da uradi ono što kolumbijski diktatori Ugo Čavez i Nikolas Maduro već godinama pokušavaju. Ono što pokušava Taip Redžep Erdogan u Turskoj. Ono što radi Vladimir Putin u Rusiji. A što je san svakog diktatora.
Naime, zastupnici kineskog parlamenta su glasali za ukidanje ograničenja Si Đinpingu na broj predsjedničkih mandata čime on može da bude doživotni vladar Kine.
Ograničenje broja predsedničkih mandata je pored podjele vlasti na sudsku, zakonodavnu i izvršnu jedna od osnovnih tekovina modernih i demokratskih zemalja i društava. Čak i u komunističkoj i totalitarnoj Kini je 1982. godine ovo ograničenje uvedeno da bi se u budućnosti spriječio „horor“ iz doba Mao Ce Tunga.
I Rimska imperija je počela da propada kad su razni diktatori i carevi uzeli vlast.
I ne čudi ništa što je gore navedena ekipa Čavez, Maduro, Putin i Erdogan prvo nastojala referendumima i na rezne načine da promjeni ustav kako bi se još po neki put ili doživotno mogla kandidovati za predsjednika, Sve uz nezaobilaznu igru premijer-presjednik.
Od svjetskih budala, još je jedino Tramp pozitivno prokomentarisao odluku kineskog parlamenta.
Presjednik Republike Srpske Milorad Dodik je čestitao ponovni izbor Si Đinpingu za predsjednika Kine. I nije prvi put da Dodik uradi ili kaže nešto čega bi se pametan i normalan stidio. Na to smo već navikli
Ali moramo se pitati kakvu nam poruku šalje Dodik čestitajući Si Đinpingu „izbor“ za diktatora. Sanja li Dodik da postane diktator? Ima li Dodik takve namjere i ambicije? I koliko smo uopšte daleko od takvog scenarija? Uči li Dodik od Madura, Čaveza, Erdogana, Putina, Bašara El Asada i Si Đinpinga?
Sam dolazak SNSD-a na vlast više je ličio na uspon totalitarnih režima iz prve polovine 20.vijeka nego na neki demokratski proces. Predizborni mitinzi, crvene zastave, ushićen narod i govor „vođe“. Zloslutna atmosfera i ikonografija.
Kako je vrijeme prolazilo i kako se učvršćivao na vlasti, vladavina SNSD-a je postajala sve „totalnija“, zahvatajući sve sfere života. A „vođa“ je počeo da izdaje i knjige svjedočeći tako o „svojoj borbi“. Postalo je jasno da Dodik neće lako odustati od vlasti, i da mu od ostanka na vlasti zavisi i ostanak na slobodi.
Međutim, Dodik je dva puta bio premijer, a bio je i dva puta predsjednik republike. On više legalno ne može biti na vlasti, a sasvim je sigurno da ne bi mogao proći u utrci za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Treba li onda da nas brine to što zadnje dvije godine imamo vojne i paravojne parade, kad znamo da su parade glavna zanimacija diktatora? Da li je referendum o 9. januaru samo uvod i vježba za neki referendum o otcjepljenju? Ili još gore, hoće li Dodik raspisati referendum o promjeni ustava kako bi se još nekoliko puta mogao kandidovati za predsjednika?