Samo živi, svoj život živi

Sjetim se jutros stare Fadile. Rano se udala, troje djece odhranila i starost sama provela. Cijeli skoro svijet obišla i svega se nagledala. Iza sebe ostavila sobu u kojoj je živjela. U sobi kauč i fotelja prekriveni crvenim čupavcima, jedan kredenac i šporet. Na prozoru minđuhice zgrozdile, sve cvijet do cvijeta koliko su procvijetale. Svi koji su je poznavali govorili su da je život proživjela, nikom ništa nije dužna ostala, niti kome ružno rekla.

– De ti meni reci čiji život ti živiš? Pa jadna ne bila samo svoj. Ne možeš sve da hoćeš živjeti moj. Al eto, ispade da insan svoj život nije u stanju živjeti. Svijetu nikad niko ugodio nije. Zato se i ne trudi. I baš te briga šta će svijet reći. Jer znaš, baš zbog toga šta će drugi reći mi ne proživimo ono što želimo. Već se vječno povijamo i haman drugome ugađamo. A ta pravila, mani se ti toga. Pravila su napravili ljudi, neka da ispoštujemo a neka vala i da prekršimo. Nismo svi isti i ne bi ni valjalo da jesmo. Zato ti sine po svome, kako misliš da je ispravno i da tvome srcu godi. I tada ćeš znati da ispravno živiš.

Ne valja vazda ni poslušan biti. Jer kad si tome naučen uvijek druge slušaš. Nemaš vremena ni razmišljati neg radiš kako su te naučili. A onda izađeš pred život i shvatiš da od onog naučenog teško šta se primijeniti može. I šta ćeš drugo nego razočarati se.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Evo vidi, kad se rodiš roditelji ti daju ime. I valja ti ga čitav život nosati. E ja svoje nisam nosala. Nisam se u njemu prepoznala niti dobro osjećala. Otišla i promijenila ga. Taj dan najsretnija sam bila i do sada takva i ostala. Jesam li kome tim šta ružno napravila? Jesam li koga uvrijedila od usputnih šetača kroz život? Nisam, al oni su uvijek imali šta reći.

Pa onda nešto čekaj, šuti, boj se i trči kroz cijeli život.

Čekaj da završiš školu, čekaj da fin posao nađeš, čekaj da se udaš. Pa ako te ne plaćaju dovoljno na poslu ti šuti i budi sretna što ga ikako i imaš. Obavezno gledaj da je đuvegija iz kakve dobre familije, jer nemoj bijedu na sebe privući. Neka ima bar stan da ne ideš u podstanare, jer kad bijeda na vrata dođe ljubav kroz prozor izađe. Pa onda poleti roditi djecu. Neka su živa i zdrava al neka je prvo muško. Nemoj slučajno trudna prije udaje ostati, jer šta će svijet reći. Neka obavezno tvoje vjere bude, ne valja se miješati. Ako te bude tukao, pio, kockao se i druge žene zagledao ti šuti. Pretrpi, čuvaj brak jer sve će proći. Ne valja da mahala sazna jer šta li će reći. Ako se baš moradneš razvesti opet šuti, jer sama si kriva. Još ako djeca pripadnu tebi ko će te onda uzeti. Neg šuti i budi sretna da ko naleti. A i ako naleti dobro gledaj da opet iste greške ne napraviš.

Nemoj se previše smijati možeš oplakati. I oprezno kroz život idi. Nikad ne znaš gdje ko vreba i šta smišlja. Pa se boj svega i svačega. Boj se da te ko ne prevari, boj se da ti ko u tramvaju novčanik ne izvadi, boj se da ti kusur ne vrati, boj se da budala kroz crveno ne preleti, boj se hodati, boj se disati, boj se svih oko sebe jer ne znaš šta ko misli. Boj se svega pa i sebe samoga. Boj se vlastite sjene. Boj se života i puteva koji ti se otvaraju.

Pa kad ti neko onda dobronamjerno priđe i osmjehne ti se, ti se prepadneš ko da azraila ugledaš. Ne vjeruješ svojim očima i svega se zbog naučenog bojiš. Pa sve kontaš šta li je smislio u svojoj glavi, jel mu šta treba.

I tako život ti prođe čekajući i šuteći da ne uradiš štagod kako ne treba bojeći se šta će neko reći. A sunce svaki dan izađe i jednako sve nas grije. Vidiš ove moje minđuhice na prozoru, one procvjetaju i nikoga ne pitaju. Mirišu isto i u saksiji i kad se uberu. Nego ti sine moj ne čekaj, ne šuti i ne boj se. Ovaj život je sve što imamo i gledaj da ga proživiš kako misliš da je za tebe najbolje. Svijet je vazda pričao i pričat će. Niko mahalu neće ušutiti. I nikada potaman svakom insan ne može biti.

Ispade jedinoj kad umreš tad svima budeš dobar. I tada pričaju al drže se pravila o mrtvima sve najbolje. A tada nećeš ti to ni znati. Zato živi, smij se koliko god ti duša želi, ne boj se staza kroz koje ćeš proći, ne čekaj već srce poslušaj i ne slušaj ko će šta reći. Samo živi, svoj život živi.

 

 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije