Srednjovjekovni kmetovi redovno su se borili za svoj bolji položaj.
Seoske bune, pod užarenim čelikom okrunjenim Matijom Gubcem jedan su od primjera te borbe na našim područjima.U Evropi i svijetu možemo pronaći hiljade takvih primjera gdje oni ugnjetavani ustaju i bore se za svoje bolje sutra počev od Spartakovog ustanka prije gotovo dva milenija pa sve do Arapskog proljeća.
Od nekadašnjih robova postali su tako kmetovi,od kmetova radnici nadničari,od radnika nadničara revolucionarni slobodni radnici koje je kod nas predstavljao slobodni radnik uključen u samoupravljanje svojim preduzećem pa i državom.
E onda su došle devedesete i mi smo odlučili da je došlo vrijeme da se rastajemo.Podijelili smo tako jednu solidnu državu od dvadesetak miliona stanovnika na sedam patuljastih ovisnih a slobodnih republika i kao u Slučaju Benjamina Buttona krenuli rikvercom natrag, svojevoljno se odričući već stečenih prava i sloboda baš kao neki mazohisti-Tobe Jarabi.
Kmetovi su krivi za sve!
Ne oni srednjovjekovni već ovi sada novovjekovni koji se suprotno zdravom razumu bore za svoje gore sutra.
Ko su tačno oni pitate se ?
To su sve one seljačine(namjerno koristim ovu kovanicu zato što protiv pravih seljaka i zemljoradnika nemam ništa protiv) i neurbano gradsko stanovništvo (čitaj-gradski papci) koji su svoj glas prodaju za 50 KM.
To su svi oni koji mazohistički i maloumno po deseti put biraju svog feudalca(ili ti feudalnu stranku).Feudalac im tako obeća prosperitet i zaštitu od “anamo onih” .A oni mu povjeruju baš kao što pas povjeruje svaki put da ćete mu baciti lopticu.A vi ga samo malo trzate.Povjeruju mu tako new age kmetovi da ih baš ovaj put neće iznevjeriti i da ih je u prošlosti morao iznevjeriti zbog pritiska međunarodne zajednice ili zato što je bi izigran od strane drugog feudalca.Ovaj put to se neće desiti.Baš kao što nasilni muž koji tuče ženu neće je istući više od devetog puta ili žena koja je prevarila muža devet puta sigurno ga neće prevariti deseti jubilarni put.
Ne bi feudalac razočarao svoje kmetove-oni su “njegovi”.
Počinjem lagano vjerovati u Štokholmski sindrom u našem društvu.Počinju tako kmetovi razumjevati i sažaljevati svog otmičara,ovaj pardon feudalca.Podržavaju ga.Rade za njega a i u rat će ako treba.Svojevoljno su se odrekli prava i sloboda te raznih luksuza i potreba.Šta će kmetu nov Audi A8 ,valjda je bolje da se u istom vozi feudalac.
Nisu ni svi feudalci tako loši prema kmetovima.Oni ostvaljaju svojim kmetovima mrvice sa trpeze koje su često dovoljne kmetovima samo za golo preživljavanje do novog izbornog ciklusa na kom će po jedanaesti put kmet izabrati svog lorda zaštitnika i stegnuti kaiš za još jednu rupu.Dogovaraju se tako feudalci između sebe kako smanjiti još dodatno sljedovanja svojim kmetovima smanjujući plaće,penzije,invalidnine i socijalne pomoći.
Vjerovatno da nije te dosadne demokratije feudalci ne bi ni te mrve ostavljali.Što je kmet gladniji to je bolji.Glad pročišćava!
Pored ovih aktivnih kmetova postoje i pasivni.Oni su nešto malo pametniji i dostojanstveniji od aktivnih kmetova.Oni barem otvoreno ne biraju i ne veličaju one koji im se seru u život.Često misle da im niko i ništa ne može pomoći i zato samo sjede na kafi po vas dan i čekaju od drugih da im oni urede život.
Omiljene izreke i jednih i drugih kmetova su:
“Dobro je,samo nek ne puca!”
“Ne daj Bože gore.”
Pokazuju tako ove izreke realno stanje naše nacije-ako uopće možemo govoriti o jednoj naciju u državi gdje nema nacije već ima samo konstutivnih naroda.Pokazuju i sav strah kojim smo izloženi ovih dvadeset i pet godina.Strah koji paralizuje svaku nadu i želju za boljim,modernijim i na kraju krajeva novim.Strah koji nas gura u rikverc dok svi ostali idu naprijed.
Ne lipšite kmetovi!