Haos u Turskoj. Haos u Njemačkoj. Haos u Francuskoj. Haos u svijetu…
A kod nas? Kod nas je već dugo haos, ali smo ga zaboravili zbog svih dešavanja u svijetu. Dešavanja koja se nas puno i ne tiču. Ne tiču nas se, jer imamo mi svojih većih problema.
Ali, kako to inače biva, uvijek je interesantnije šta se dešava kod komšija, po onoj staroj „Nek komšiji crkne krava“. Rekla bih, nepristrasno, da je to jedino oko čega se slažu sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini.
U zemlji koja ima više od 500.000 nezaposlenih svi drugi su nam interesantniji. I o svakome mi znamo sve, znamo i ono što drugi ne znaju. Znamo i kometarišemo i osuđujemo.
Iznenađena sam koliko su svi neupućeni upućeni u političku situaciju u Turskoj. Zaista. Svi imaju potrebu da komentarišu i prenose postove, ideje i misli koje su negdje pročitali ili čuli, pa ih sada prodaju kao svoje, ne bi li iznenadili intelektom. I iznenađuju, što jest jest.
Ja se ne bavim politikom. Čujem, vidim, pročitam i nastavim dalje. Trudim se posvetiti se svojoj porodici. Trudimo se živjeti. I ide nekako. Ako se ne daj Bože nekome i požalimo, spremno nas dočeka parola „svi smo to prošli“. E pa kako svi, tako i mi.
Ali istina je da se brinem. Brinem se zbog situacije u Bosni, u Turskoj, u Njemačkoj, u Francuskoj. Brinem se zbog činjenice da više nigdje nećemo smjeti reći da smo muslimani, jer smo svi potencijalni teroristi. Brinem se gdje i u kakvim uslovima će nam djeca odrastati.
Iz svega što se dešava, ne vidim baš da nam se otvaraju nove mogućnosti. I to je pomalo zastrašujuće. Ponekada dobijem nagon da se aktiviram, politički ili kako god, ali sve završi na ideji. Vjerovatno sam kukavica, ili sam ipak indiferentna. Bilo kako bilo, ne radim ništa. Šuti i trpi.
Pročitala sam negdje, ako se tvoje ideje završavaju samo na riječima, ne misliš to ozbiljno. Ako je po tome, onda nam je dobro. Možda i jeste. Sigurno jeste, samo treba još haosa u svijetu, pa da to uvidimo. Nadam se, kad to uvidimo, da ćemo početi čistiti nered u svom dvorištu. Nadam se da ću i ja prestati biti kukavica i indiferentna i aktivirati se. Nadam se da ću uspjeti stvoriti bolje uslove za svoju djecu.
Nadam se, a nada zadnja umire…