Salami shaving ili salami slicing (eng. dijeliti nešto u male frakcije ili aktivnosti) je izraz koji se često koristi kod hakerskih napada prilikom elektronskog prijenosa novca. Naime, napadači, obično s pomoću programskog koda otuđuju male dijelove mnogobrojnih transakcija koji se s vremenom ( i brojem oštećenih vlasnika računa) potpuno neprimjetno gomilaju u velike sume na računu napadača. Ovaj se posao odvija jednostavno, brzo, vješto i neprimjetno – toliko neprimjetno da ne samo da napadači gotovo uvijek prolaze nekažnjeno, nego ne postoje ni osobe koje protiv njih podižu tužbe – zbog nepažnje.
Čini li manja krađa i lopova manjim, bez obzira koliki krajnji iznos je prikupio? Čini li ga manjim i neopreznost oštećenog i neprimjetnost učinjenog djela? Posebno, čini li naša ravnodušnost zbog izgubljenih ‘zanemarivih’ količina novca lopova manje krivim?
Salami shaving je izraz koji bi se jednostavno mogao primjeniti i na društvo i svakodnevne mnogobrojne djelatnosti koje koristimo ili koje koriste nas za legalno ili nelegalno gomilanje prihoda. Zahtjevan je posao svakog mjeseca preračunavati i provjeravati iznose na računu za vodu, električnu energiju, telefon, Internet i slično. Veliki broj računa je nepravedan i previše visok s obzirom na životni standard u Bosni i Hercegovini, a sukladan zakonu. No, koliko je zahtjevno reagirati na slučajne, hotimične ili nehotimične pogreške službenika (koji još uvijek nisu zamjenjeni robotima da bi bili posve točni) vezane direktno za naše osobne izdatke? Mnoge institucije i mjesečne plate službenika javnih poduzeća računaju na naš nemar, nepažnju i šutnju. Reagirati radi 5 feninga? Tužiti tako veliku instituciju, podizati takvu prašinu radi 5 feninga? Ta pitanja postavljamo sami sebi prije nego odustanemo od bilo kakve reakcije na čin krađe kojim smo oštećeni. Razlog tome je što nismo svjesni snage koju naša reakcija može prouzrokovati za budućnost i društvo. Pokazati da budno pratimo salami shaving insitucija, javnih i privatnih, koji se svakodnevno ‘bave’ našim kućnim budžetom predstavlja mnogo veću prijetnju radu ovih institucija, nego što mislimo.
Na kraju, namjera kojom bismo možda i reagirali na oštećenje osobnog budžeta od 5 feninga može biti raznolika. Želimo li to uraditi jer ne možemo dopustiti da netko ‘zgrće’ bogatstvo na nama? Želimo li reagirati jer time pokazujemo primjer ostalima da tako treba i da se učinak na rad institucija povećava proporcionalno broju tužbi, reakcija, prigovora? Žellimo li to učiniti zbog osobnog osjećaja bitnosti naspram mega-insitucija koje sve redom plate isplaćuju na temelju svakodnevnih esencijalnih čovjekovih potreba? Potpuno je svejedno. Ono što je bitno jest da s vremena na vrijeme, ako ne neprestalno i svakodnevno, kontroliramo gdje odlazi naš novac i po kojim pravilima, zakonu i po čijem radu. Inače, netko posve neprimjetno u pozadini naših svakodnevica vrši efikasan salami shaving na nama i gomila nelegalno stečen profit dok mi zavidimo zaposlenima u državnim foteljama na mnogobrojnim beneficijama i vrtoglavo visokim platama.