Šala
1. je april 2016. godine
nešto dumam… o sebi i drugima
pa gledam kako se valjam u kaljuži
smrtnim usudom zarobljen
Isti sam kao i drugi.
Gledam kako hrane velikaše
ološ
lijenčine
budale
profitere
kvislingei osvajače
Promovišu loše,
izgone dobre,
pametne i mudre.
Gledam kako uništavaju sjutra
izdajući sebe zbog pohlepe
iz zlobe, gluposti
i
straha
Prodane duše. Sluge. Oni rade za druge i nikad za sebe.
Jesam li i ja takav?
Juda?
Pitaju li se to isto pitanje i drugi ljudi?
Vijesti su ružne
Djeca umiru
svakog časa u Svijetu.
Nisam sretan
Ja zapravo ne živim
piskaram
gluposti radim
životarim živeći tuđe živote
otuđen od sebe i svijeta
u svoju bradu urlam
kamena lica sjetno se smješkam
dok šutim smjelo
ili se prenemažem do neba
pa čekam neko čudo da se desi.
Zašto?
Zašto je uvijek ta ista priča?
Ista dilema?
Znate već koja:
“Gdje sam
u svemu tome
ja?“
Ali ima i onaj drugi trip koji kaže:
“Čekaj malo.
Dogovorićemo se ba!
Bitno je da se nešto radi!
Ljudi smo, pa hajde da zajedno pokrenemo projekat
pogodimo cijenu i profit“
Kojim putem da krenem? Slobodni čovjek u Gradu, Domovini, pod Nebom na Zemlji?
Čekam valjda da neko kaže:
“Hajdemo zajedno pokrenuti nešto
malu investiciju
izgradnju Dvora
Doma za našu djecu
toplog kutka u sigurnom okruženju
Parkova, Vrtića
Škola.“
ili rekne ovo:
“Hajde da podižemo mostove
čuvamo ovo malo Zemlje
naše Poljane,
Brežuljke,
Šume i Šumarke
Potoke i Rijeke,
Gore i Planine,
Krš,
Ravnice, Visoravni,
Izvore,
Vodopade, Jezera
Gorske oči!
OČI.”
Zašto čekati? Evo ću ja kazati.
Volio bih da u mojoj Domovini,
podižemo za djecu Domove,
rušimo KP Domove
umjesto robijanja osvajamo slobode
da ludo dernečimo
ponekad tugujemo
ponekad i griješimo
kao i drugi
smrtni ljudi
Volio bih da sklapamo saveze,
saveze slijepih,
saveze gluhih
pa i Savez pčelara Srednje Bosne, što da ne?
pa onda i Savez Krajeva
Savez Zavičaja,
Savez Plavuša i Onih Koje Se Tako Osjećaju (SPOKSTO) – ako ko hoće,
Savez Krajeva i (Zavičaja) Bosne i Hercegovine SKzBiH npr.
Savez Regija
Zemalja
I na kraju
Savez Saveza Slobodnih Ljudi Svijeta
SSSLjS!!!
Sad je fakat dosta!
Umirijeću od smijeha.
***
Napisah ovo i zamislih se…
Kako je moguće da je moja varljiva mašta,
to nešto što je gotovo ništa,
meni na dar i u obliku pjesme
izmaštala malu … prvoaprilsku šalu?
Hvala madam!
(nastavak)
Zbilja
Gledam na sat
Tačno je 02.01.2016. 00:01
Subota.
Vrag je upravo odnio šalu.
Loša noć
bježim da spavam
“oni dolaaaze,
Kurvini sinovi.”
Pucanj u prazno i tlo se otvara
U postelju zarobljen
van sebe, Doma i Domovine
slobodnim padom
padam u san
Sanjam mir
i slobodu