Banja Luka, trg, fantomke, policija i savremeni Raskoljnjikov koji je, svoj bolesni bijes, iskalio na nemoćnoj starici.
Još mnogo rečenica bi trebalo da se opiše jedan od najtragičnijih dana u istoriji Srpske, kada su policajci dobili naređenje od gazde, naređenje da uguše poslednju neposlušnost režimu i zatru sjećanje na ubijenog mladića.
Uz sliku djevojke na koljenima koja moli policiju, sliku djeteta koje građani sklanjaju ispred oklopnjaka, najupečatljivija slika demonstracije moći u policijskoj državi je "sadista u plavom", koji udara staricu koju su prethodno njegove kolege " hrabro" oborili na zemlju.
Par dana nakon poraza demokratije i skidanja zadnje obmane da živimo u, koliko toliko, normalnom sistemu stvari su jasnije.
Policija ekspresno privodi osobe koje su oborile mladog policajca, dok se "hrabri" sadista (koji ne zaslužuje epitet policajac) krije iza unifirme i sistema koji je umno poremećenoj osobi dozvolio da bude zadužen da štiti javni red i mir.
Kada bi bilo svrhe, istog sadistu bih pitao kako bi se osjećao da je ono na zemlji njegova majka?
Nema svrhe!
Dobro je isplanirana policijska akcija, na praznik, kada strane diplomate koriste slobodne dane, a brojnost okupljenih na Davidovom trgu (zbog hladnoće) smanjena.
Takva akcija nije smjela imati propuste, ni policajce koji bi, poput onih u Francuskoj, spustili štitove.
Takvom akcijom su morali rukovoditi onakvi poput modernog Raskoljnjikova, slijepi na suze i nijemi za vrisak svoga naroda.
Lukač je više puta ponovio onu o svojoj djeci. I neka je! Nikada niko ne smije da se sveti na djeci, bez obzira čija su.
Samo, danas bezuspješno čekam izjavu ministra Lukača u kojoj će osuditi Raskoljnjikova, reći da će ga otpustiti iz službe, poslati u neku ustanovu za mentalni oporavak, ili se, shodno prethodnim izjavama, lično sa njim obračunati.
Ipak, on ćuti!
On ćuti i daje legitimitet nekom drugom sadisti u uniformi da istuče nečije dijete koje neće imati sreću da ima oca ministra koji će sa govornice poručiti: Nek mu samo neko čvoku opali!
On ćuti i daje do znanje da je jedan od vlasnika Republike Srpske, a ne samo šraf u mehanizmu režima.
A kako je obmana laka stvar, nemojte se čuditi ako vidite ministra kako sa govornice upire rukom u staricu tvrdeći da je ona planirala ubistvo, poput one iz Srbije, i odlikuje Raskoljnjikova.
Ništa manje ne boli tišina predsjednice, žene i majke, kako su je često predstavljali režimski mediji.
Ćuti i ona, vladar je otišao u Sarajevo, a ona je dokazala da je se lako odriče epiteta "žena i majka", kako bi o(p)stala kraljica!