Znate onaj život kada si mlad i kada te boli za sve, kad imaš love i kad si sa prijateljima, kad si sa curama, kad niko ne gleda ko će platiti nego svi bacimo na sto, kada te briga gdje ćeš sjesti i koga ćeš sresti a život i budućnost te čekaju a ti si mlad, ti si sad, ovo je tvoje vrijeme i provest ćeš ga nezaboravno.
Znao sam da život još negdje mora postojati.
Život kakvog su živjeli osamdesetih.
Da se vrijeme promjenilo i da je taj život negdje nestao odavno nam je svima jasno, nismo više mladi i pazimo s lovom a budućnost smo ionako otpisali, našu budućnost nekakvi debili odavno su ukrali, kao što su nam ukrali i prošlost, kao što su nam ukrali i sadašnjost.Mi živimo znate za našu djecu a naša djeca ove dane nisu na Ultra i bolje da nisu, jer bi vidjeli da postoji život i mladost jedna sasvim drugačija od njih, jedan život potpuno i dijametralno suprotan životu koji žive oni, ne samo zbog toga što ta mladost ima i može putovati s kraja na kraj svijeta, što na karticama imaju neograničene limite, već zbog istinske radosti te djece koja uživaju u svojoj mladosti i u svom životu, njima budućnost niko nije ukrao, njihovi roditelji ih nisu zadužili niti su im uništili firme, radost života i radost mladosti vidiš im u očima, njih život čeka siguran i stabilan, oni su sretna djeca i to se vidi, oni su radoznali, prijateljski raspoloženi, njih ne zanimaju ni ustaše ni partizani, oni su miroljubivi, ne boje se da će ih neko opljačkati jer su tu među svojom generacijom koja je ista, možda razuzdana ali prokleto miroljubiva.
Volio bi da su ova dva dana oni kreteni Dodik i Bosic u Banjoj Luci i da vide tu mladost, mladost kojoj niko ništa nije ukrao i mladost koja ima budućnost a živi punim plućima sadašnjost, mladost koju boli ona stvar za prošlost i mladost koja pojma nema ni ko im je premijer, ko im je predsjednik i ko im je stranka na vlasti. Volio bi da su tu na stadionu i da vide ta sretna lica, lica koja na žalost u svojoj zemlji neće i ne mogu vidjeti a svi vrlo dobro znamo i zašto i zbog čega.
Možda bi toj dvojici kretena došlo iz guzice u glavu da tu nešto ne štima, možda bi se upitali što to ne štima sa njihovom omladinom, what a fuck rekli bi njemci no iskreno sumnjam.ta dva napuhana klauna zasigurno ni shvatila ne bi da su dole djeca od sedamnaest – osamnaest koja nisu Srbi već djeca Evrope o kojoj oni trube po cijele božje dane.
Znao sam da život mora još negdje postojati, ako ga želite vidjeti u punoj njegovoj radosti i ako vam je do nostalgije napravite večeras đir oko stadiona i sve će vam biti jasno.
Život kakvog su živjeli osamdesetih, život koji je svijet nastavio živjeti i dalje došao je na tri dana u vaš grad.Život koji mi živimo, život sramotno i prljavo ukraden od nas nastavit će se kada u ponedjeljak mrak prekrije stadion a čistači očiste smeće oko njega.
Život takav znate vjerojatno žive naši političari, njihovi kriminalci i stranačka stoka sitnog zuba.