Bojiš se ?
Čega?
Godina?Vremena? Svojih stopala koje stoje u mestu ?Ljubavi koju još uvek čuvaš kao dečiju igračku ne dozvoljavajući joj da se izlije u oba oka…
Bojiš se ?
Tame?
Samoće?
Viška prostora?
Bojiš se ? Čega se bojiš ?
Svojih jezivih poroka ?Grehova ? Groznih misli ? Zavisti ?
Svojih postupaka ili svojih nečinjenja ,ili tuguješ zbog bledih dragosti i starih patika koje bacaš juče zaboravljajući tamo neke odlaske u bioskop i scene …
Molim te otvori ruke,ispruži prste ,rastegni snagu između svega šta vidiš oko svojih prstiju.Šta si stvorio,vidiš li trag ? Ima li traga ?
Nemoj da plačeš,nemoj toliko plakati,ne,neću govoriti šta da radiš,plači koliko god hoćeš.
Plači,jauči,vrišti,polomi tanjir,ili polomi čašu,napravi rez,ostavi trag,zagrizi u porok još dublje pa ispljuni sve ugljene đavolje namere i oslobodi se kako želiš,kako tebi prija!
Radi šta hoćeš,
možeš da otvoriš vrata,možeš da povećaš ulog,možeš da kupiš novi automobil ili neke stare knjige,ili bocu retko dobrog vina ili pak ploče.Ti možeš sve!
Da li veruješ sebi ?
Ti možeš postati ceo svet!
Radi šta želiš!
Otkrivaj se,hodaj bos,lutaj,otputuj negde sam,pogledaj,prepoznaj …
Ljubav !
Da li je vidiš ?
Ona je tu.
I nema straha.
Lako je otvoriti vrata životu i pustiti sebe da uđe unutar tvoje duše zar ne ?