Ni, danas, nisam sasvim siguran, kakav je pravi naziv-ime, Ružine birtije(ili-ti kafane)! Jer, od davne 1978.godine, kada smo se – taj ambijent izazovan ,,boemštini" i ja – ,,skontali", u meni osatje ,,lozinka":- Vidimo se kod Ruže. -Idemo, kod Ruže… Spikerisanje i nedjeljno (beskrajno dosadno) čitanje ,,Želja slušalaca",na Radiju Banja Luka, završavali su – u društvu sa toncima Rajkom Karićem, Ivanom Mažarom, spikerom Željom Šarićem – sa našim ,,gemištanjem", u kafani ,,kod Ruže".
Elem, tamo negdje, 1992/93 godine, u B.Luku, stigoše ,,demokratske promjene", a s njima i stvarnost opjevana u pjesmi:- Dođe vrijeme, sve se preokrene…Radio Banjaluku, nove demokratske (maaajke mi) vlasti, ilegalnom akcijom – upokojiše i legalno preimenovaše u Radio RS.[To im, naravno, ni najmanje nije smetalo – da unazad nekoliko godina – ,,u spomen i sjećanje na banjalučki radio"- svečano i ,,monografski" obilježe 50-godišnjica Radija Republike Srpske!-sic]. Uporedo s tim radijskim ,,prevratima", društvo ,,kod Ruže", biva ,,pojačano" sa – novopridošlim u B.Luku- Denijem Poprženom, glumcem izbjeglim iz Zagreba, zatim dva Duška, Despotov i Oljača, pa Bracika ,snimatelj… i drugi zaposlenici bivšeg RTSA, iz Sarajeva. Moji, do tada , povremeni odlasci ,,kod Ruže", 2001.godine, bivaju češći,gotovo -svakodnevni.
Pokretanjem autorske emisije ,,Turistički mozaik", već prilikom prvog ulaska u spikernicu, slatko sam se nasmijao. Jer, u prostoriji, potpuno nepromjenjenog izgleda, namjesto – Radio Banja Luka, izgovaram:- Radio Republike Srpske. No, bitnije od toga je bilo ,,dezinfekcija grla, nakon pročitanih sranja", naravno – ,,kod Ruže". Tih godina prikupljanje RTV takse je bilo veoma ,,stidljivo", pa tako i plate, na RTRS. Ali, nije bilo problema, jer tu je Ruža i piće ,,na teku". Pa, kad nas ,,strefi grom iz vedra neba"(plata), slijedi plaćanje duga. Većina je imala apsolutno povjerenje u zapisano ,,(samo)uvaljivanje", ali novinar ( zvaću ga -Momčilo), stade pred šank i ,,revizorskim pregledom" teke, uspjede (inače veoma strpljivu) Ružu, užasno iznervirati. Koja, gotovo u suzama, na sav glas ,,izda saopštenje za javnost":- Nema više,teke! Neemaaa! … Sutradan, navratih sa Duškom Despotovim,koji mi pri ulasku u kafanu, pokaza -ispod jakne- sakrivenu novu teku. I, zaputi se do šanka i Ruže.Onako ozbiljnim bas-bariton, probojnim glasom pita:-Ruužo, ima li teekee?- Nema, Duško, nemaa! Sasvim lagano, Despotov – ispod jakne – izvlači teku i ,,iznenađeno "zaključuje:- Kako Ružo, boona, nema teke? Evo teekee !Naravno, kod čestite Ruže i ova ,,fora" je prošla sa smijehom, a nova teka je stavljena ,,u pogon".
Autor teksta: Boro Glišić