Zamislite da na Bosansko-Hercegovačkim portalima pročitate neku vijest koja nije iz crne hronike, svakodnevne svađe na relaciji Izetbegović-Komšić-Čović. E pa zamislite i to se desilo. Prije nekoliko dana pročitam na jednom internet portalu kako jedan momak traži djevojku koju je upoznao na njenom povratku iz grada. Sudbonosni susret, ona poput pepeljuge presvlači štikle i obuva patike, tačno u ponoć a on nailazi u tom trenutku. Kratko su razgovarali a onda je tačno u ponoć ona nestala a on je zaboravio da je pita za ime i ostale lične podatke. Ljudi su dijelili ovu priču da bi ona na kraju došla do te djevojke. I uspjeli su. Nekoliko dana nakon objavljivanja priče djevojka se javila tom portalu koji su upriličili susret između pepeljuge i princa, a sve što se kasnije desilo ostat će misterija.
Da li vam se nekad desila ljubav na prvi pogled? Da li vjerujete u ljubav na prvi pogled? Kažu da prvi pogled uvijek vara i da je uvijek bolje pogledati dva puta. Kažu da sve što vidite na prvi pogled nije onako kako vam se čini. Opreznosti nikad nije dosta ali sudbina je najčudnija stvar koja pojedincu život može promijeniti- na bolje ili na gore, ali u svakom slučaju ispreturat će ga.
Istina je da je ovo jedna od najromantičnijih priča koje sam pročitala u posljednje vrijeme. Šta je nešto najromantičnije što je neko uradio za vas? Za mene je to na primjer bila pjesma, napisana sa puno ljubavi i pažnje. Najromantičnija stvar koju sam ja napravila jeste pismo koje sam napisala voljenoj osobi.
Pisma su inače bila jedan od najromantičnijih načina za izražavanje ljubavi. Prije 21 vijeka, onda kada nisu postojala sva moderna sredstva komunikacije pisma su bila jedini način na koji su mladi ljubavnici mogli jedno drugom da kažu ono što osjećaju. Za vrijeme rata vojnici bi odlazili u rat ostavljajući iza sebe svoje voljene a njima bi ostajala samo fotografija i obećanje da će se vratiti. Vojnici bi im se, onda kada bi našli vremena javljali pismima, a dešavalo bi se i da vijest o njihovoj smrti stigne prije pisma. Djevojke su ostajale neutješne jer su gubile ljubav.
Danas je to puno drugačije,više ni daljina nije problem. Zahvaljujući modernim sredstvima komunikacije sada je lako održavati vezu i na daljinu.Sada je sve drugačije. Romantika se izgubila negdje uz put,sve se uglavnom svelo na fizičku privlačnost.Momak djevojci više ne otvara vrata pri ulasku u prostoriju,ne privlači joj stolicu i ne ponaša se prema njoj s poštovanjem. Današnji muškarci nisu dzentlimeni,nemaju skrupula,zaboravljaju da su žene fizički slabije pa ih neki i fizički napadaju.
Danas se ne broji da se vole ako jedno drugom 100 puta ne napišu “I love you” na facebook, ako svim njihovim prijateljima naslovnice nisu pune njihovih ljubavnih izjava. Danas je rijetko vidjeti iskrenu ljubav, ljubav koja nije protkana bilo kakvim interesima.
Ja priželjkujem da se romantika na velika vrata vrati u naše živote i da nam ova priča o pepeljugi i princu ne bude ponovljena tek za nekih 20 godina. Želim da se momci ne skrivaju dok kupuju djevojci poklon za 8 mart, da na romantiku ne gledaju kao na znak slabosti jer ona to sigurno nije. Nemojte nekad požaliti zbog nečega što niste uradili ili rekli jer ćete se uvijek pitati kako bi bilo da ste skupili malo hrabrosti.
Nadam se da su naši princ i pepeljuga do sada zaljubljeni i sretni jer trebalo je imati hrabrosti pa odlučiti se na taj korak da javno potražiš nekoga. Također moram odati priznanje našim dežurnim kritičarima da nisu puno “pljuvali” na ovaj lijepi čin, čini mi se da napredujemo.